Njegove su riječi, kako su primijetili mnogi, bitno odudarale od govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodika, koji su zadržali “naelektrizirani” ton u takvim prilikama.

Srpski istoričar Milivoj Bešlin kaže kako je patrijarh, uzimajući u obzir kontekst u kojem se te večeri nalazio, održao pomirljiv govor, na fonu civilizacijskih, univerzalnih i kršćanskih vrijednosti.

Drugačije od šovinističkih poruka prethodnika

”Možda bih istakao rečenicu: “Ne želimo da vodimo ratove komemorativnim politikama sjećanja, a još manje da uđemo u matricu zapomaganja i trajno uđemo u stanje žrtve.” Navodim je jer je ona veoma važna, a u nesaglasju je s politikom koju Vučićev režim vodi i čemu je i namijenjena komemoracija. Patrijarh je rekao i da se treba “suprotstaviti bilo kom progonu, bilo koga, bilo kada i bilo gdje”, pa se nadam da je tu mislio i na progone Bošnjaka tokom rata u Bosni i Hercegovini i progone Albanaca sa Kosova koje je sprovodio (Slobodan) Miloševićev represivni državni aparat. Nadam se da će patrijarh jednog dana evoluirati do toga da je u stanju da imenuje i te zločine”, komentariše Bešlin.

Te su riječi značajno drugačije od, kako kaže, radikalno-šovinističkih poruka njegovog prethodnika.

”Koji nikada nije napustio narativ o “ustašama” i NDH-aziji” kada je govorio o savremenoj Hrvatskoj. Ovakav promijenjeni diskurs poglavara SPC-a svakako će pozitivno uticati na srpsko-hrvatske odnose i posebno na položaj srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji”, rekao je Bešlin.

Ipak, ističe, ne bi trebalo očekivati čuda, jer su u Srbiji političari i Vučić ti koji kreiraju javno mnijenje te, kako navodi, posebno režimski mediji, koji su inače, a posebno tokom jula i avgusta, radikalno antihrvatski nastrojeni.

“Beogradu ne odgovara pacifikacija”

”Ako glavni režimski tabloid iz pera svog glavnog urednika, omiljenog propagandiste vlasti, napiše da je “nacizam danas zvanična politika Hrvatske”, onda kakve pomake u srpsko-hrvatskim odnosima očekivati”, upitao je on.

Ako patrijarh na nešto može uticati, smatra, može uticati da se sa srpskih predstavnika u Zagrebu skine stigma nacionalnih izdajnika, koja im se, kaže, prišiva od radikalnih nacionalističkih krugova u Beogradu. U tom je smislu, navodi, to poruka i Zagrebu, iako je teško nagađati kome se zapravo obraćao.

”Ako su ove poruke mira i suživota bile upućene i Vučiću, tim bolje. Sumnjam da će ostaviti efekta, makar po onome što vidimo kao mejnstrim državni narativ iz Srbije. Prije mislim da su patrijarhove poruke upućene kao ohrabrenje Srbima u Hrvatskoj i njihovim političkim predstavnicima, koji najveći problem u normalizaciji srpsko-hrvatskih odnosa imaju upravo sa režimom u Beogradu, kome bilo kakva pacifikacija ne odgovara. Sjetite se samo medijskog “toplog zeca” kroz koji je prošao potpredsjednik Vlade Hrvatske Boris Milošević zbog prisustovavanja obilježavanju “Oluje” u Kninu”, naveo je Bešlin.

Komentirajući ocjene prema kojima je upravo Porfirije bio Vučićev favorit za patrijarha te da je vlast uticala na njegov izbor, ističe da je svaka vlast od kada je SPC nastao uticala na izbor patrijarha.

“Razvaljivanje regije” i “Janusovo lice” patrijarha

”Posebno je to aktuelno danas, kada je jasno da SPC funkcioniše kao državna crkva, sa posebnim zadacima koje dobija od vlasti, a tiče se, prije svega, prekogranične ekspanzije. U tom smislu, novoga patrijarha se ne može samo posmatrati u kontekstu ovih progresivnih i pomiriteljskih poruka prema Hrvatskoj, već i vrlo spornih i kontroverznih poruka i političkih poteza koje povlači kada je riječ o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini ”, naveo je Bešlin.

SPC je, smatra, prije svega politička institucija, čiji je rad propagandni i ideološki – to se moglo vidjeti u tome kako je uz veliku pomoć Srbije provela, kako kaže, kleronacionalističku kontrarevoluciju u Crnoj Gori.

” Patrijarh daje vrlo radikalne izjave o Crnoj Gori, redovno prima nacional-šovinističke i agresivne lidere crnogorskog Demokratskog fronta (Andriju) Mandića i (Milana) Kneževića. Žestoko je osudio crnogorski parlament zbog rezolucije o genocidu u Srebrenici”, kazao je Bešlin.

To je, smatra, druga strana novog patrijarha.

”Gdje on očito izlazi u susret Vučićevom razvaljivanju regiona i pokušajima realizacije velikodržavne ideje takozvanog srpskog sveta. Nadam se da će vremenom Janusovo lice patrijarha Porfirija dobijati samo jedan obris, u skladu sa nominalnim učenjem hrišćanstva”, zaključuje Bešlin.

Klasić: Povratak pravoj ulozi crkve

Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić kaže kako je u svojim komentarima često isticao da su crkve u Hrvatskoj i Srbiji puno više nacionalne nego hrišćanske, a u Porfirijevom obraćanju vidi povratak onome što bi trebalo da bude uloga crkve – neko ko ne učestvuje u dnevnopolitičkom prepucavanju ne raspiruje mržnju i netoleranciju.

”Nego baš suprotno – poziva na mir, oproštaj, dakle da svako pogleda sebi u oči. Tako da izjava patrijarha Porfirija bitno odudara od riječi koje smo mogli čuti od političara na istom tom skupu, ali i tih dana, mislim prije svega na Vučića i Dodika i mnoge druge, gdje on upravo poziva na univerzalne vrijednosti, ne zbraja žrtve, ne kalkuliše s brojkama, ne ulazi u narative koji su najčešće vrlo upitni i vrlo subjektivni ”, rekao je Klasić.

Važnim smatra to što je Porfirije neko vrijeme proveo u Hrvatskoj gdje se, kaže, družio i s patrijarhom i njegovim saradnicima.

Važnije šta govore političari, nego sveštenici

” Oni su mi sami znali često priznati upravo to koliko je drugačije kada slušaš o nekoj sredini, o nekom društvu izvana i izdaleka, a koliko je to drugačije kada se lično upoznaš s tim društvom, s ljudima. Tako da mislim da je na Porfirija i te kako ostavio trag taj boravak u Hrvatskoj i čini mi se da i ono što je izrekao i na svojoj inauguraciji očito nije bilo kurtoazno, nego da je taj njegov, na neki način, pomiriteljski, s ispruženom rukom stav, nastavio graditi i dalje”, dodao je Klasić.

Međutim, ni on ne smatra da bi Porfirije doista mogao znatnije uticati na odnose – iako je u regionu na papiru 90 odsto katolika, pravoslavaca i muslimana, smatra, zapravo je malo vjernika, odnosno onih koji zaista žive načela zapisana u Bibliji i Kur’anu.

”Pravi uticaj hrišćanskih i islamskih vrijednosti u regionu ne može onda ni biti drugačiji – ovdje je nacionalizam još uvijek dominatna i ideologija i religija, puno jača i od pravoslavlja i od katolicizma i od islama”, smatra Klasić.

Još uvijek je, smatra, mnogo važnije što u Hrvatskoj i Srbiji govore političari, nego sveštenici.

”Plus što bih dodao da, na žalost, mi u Hrvatskoj nemamo ili imamo vrlo malo i vrlo su tihi biskupi, koji govore i ponašaju se u skladu s onim što možemo čuti od pape Franja. S druge strane, bojim se da ni Porfirije nije na čelu jedne velike ili prevladavajuće grupe episkopa koji dijele njegova mišljenja po pitanju ovih međunacionalnih odnosa”, dodao je on.

Oko mnogo toga, ističe, može biti neslaganja, ali oko nekih vrijednosti bi trebalo da postoji konsenzus, a dok toga nema i dok su u javnosti jednako zastupljeni neki ekstremni pristupi međunacionalnim i međuljudskim odnosima, mnogo će više trebati da bi ovakve pojedinačne izjave došle do izražaja.

Porfirije upućuje poruku, a ko će čuti…

Komentarišući je li i u kojoj mjeri Porfirije uputio poruke Vučiću ili Zagrebu, ističe da je on građanin Srbije i ne može biti, niti jeste u sukobu s vlastima.

”Da li se u svemu slaže s onime što Vučić radi i govori – nisam siguran, odnosno gotovo sam siguran da ne. Međutim, mislim da je Porfirije prepametan čovjek da bi sa svoje pozicije išao da nekome upućuje neke poruke – on upućuje poruku vjernicima, prije svega, i društvu generalno, a sad hoće li to pojedinci čuti, i oni na najvišim nivoima i obični građani, da ih tako nazovemo”, zaključuje Klasić.

A kada su u pitanju mišljenja i nagađanja o Porfiriju kao Vučićevom “čovjeku” kaže da se neko može ne slagati s odnosom SPC-a prema, na primjer, Kosovu ili Crnoj Gori i neslaganja će uvijek biti, ali takva mišljenja bi, smatra, bila potcjenjivanje i njega i SPC-a kao institucije. Patrijarh će s Vučićem, smatra, sarađivati dok god je on predsjednik države, kao što bi sarađivao s bilo kim drugim to bi došao na vlast.

”Mislim da generalno ko god da je bio izabran da se ne bi bitno razlikovao od nekakve, u ovom trenutku, nacionalne srpske politike, što dakle ne znači da je automatski Vučićev čovjek ”, zaključuje Klasić.