“Ukoliko krivična sankcija nije proporcionalna težini zločina, ona će ohrabriti učinioce i potencijalne učinioce da nastave ili čak intenziviraju kriminalnu aktivnost, umjesto da ih obeshrabri i djeluje preventivno”, kazao je za Gradski portal kriminolog Velimir Rakočević.

Dodaje da neadekvatna kazna šalje i vrlo lošu poruku, što je, kako ističe, jedan od razloga neprijavljivanja djela i učinioca.

„U javnosti se može steći utisak da je sudstvo blagonaklono prema učiniocima seksualnih delikata i da su kazne nesrazmjerne zaštiti prava žrtve. Budući da se ovdje radi o vrlo osjetljivoj žrtvi, neophodan je snažan odgovor pravosuđa koje mora da vodi računa o tome da izvršenje ovih krivičnih djela uzrokuje teške posljedice po žrtvu“, smatra Rakočević.

Ističe da blage kazne obesmišljavaju kaznenu politiku, dok samo djelotvorne i srazmjerne sankcije mogu ostvariti preventivnu funkciju. Problem je, prema njegovim riječima, i u odsustvu mehanizama za ujednačavanje implementacije propisa, zbog čega imamo različite pristupe od strane nosilaca pravosudnih funkcija.

Upozorava da brojna kriminološka istraživanja pokazuju da seksualni delinkventi prednjače kada je riječ o recidivizmu.

„Podaci pokazuju da skoro dvije trećine učinilaca ponovi seksualni delikt. Oni imaju izražene sadističke porive zbog čega pojedine države prema njima primjenjuju hemijsku kastraciju na dobrovoljnoj osnovi, dok se najčešće ovim licima stavlja narukvica za praćenje“, zaključuje Rakočević.

Perović: Zatečena količinom ničim opravdanog saosjećanja koje je Vijeće Apelacionog suda pokazalo prema siledžiji maloljetne djevojčice

Odluka vijeća Apelacionog suda djeluje apsolutno osnažujuće za sve počinioce krivičnih djela iz oblasti seksualnog nasilja ali i za sve one koji su počinili i bilo koji drugi oblik nasilja nad ženama i djecom, smatra izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović.

“ Može se reći da je biti u zatvoru osam godina – malo, ali kazna mora uzeti u obzir sve faktore – kako je to uradio sudija Višeg suda, Radovanović, izričući kaznu od 15 godina. Takođe, vijeće Apelacionog suda je nekakvim mističnim načinom zaključilo da je 15 godina previše, iako nisu naveli ama baš nijednu olakšavajuću okolnost, niti su pobili ijedan dokaz koji je izveden tokom postupka“, kazala je Perović.

Dodaje da se u obzir se moraju uzeti činjenice o konkretnom uticaju ovog zlodjela na žrtvu.

„A ja vam već sad mogu reći da će njoj trebati duža psihoterapija, nego što će silovatelj biti u zatvoru. U obzir se mora uzeti i uticaj izrečene kazne na društvo – da li visina kazne daje društvu utjehu, moralnu satisfakciju, osjećaj da pravo i pravda idu ruku pod ruku, uvjerenje da je sud autoritet, osjećaj da sud štiti poštene građanke i građane, kao i one koji su kršenjem zakona oštećeni, s jedne strane, a sa druge, da li konkretna kazna utiče preventivno kako na dotičnog nasilnika, tako i na njemu slične koji su u zatvoru, a pogotovo na sve one koji su na slobodi“, napominje Perović.

Perović ističe da je zatečena količinom ničim opravdanog saosjećanja koje je Vijeće Apelacionog suda pokazalo prema siledžiji maloljetne djevojčice, pa je u tom slučaju, kako navodi, potpuno zanemarilo djevojčicu i kao žrtvu i sve što je preživjela, i nju kao dijete koje tek stasava i koja možda više nikad neće moći nikome da pruži povjerenje.

Upozorava da ne treba zaboraviti da postoji šansa da se kazna dodatno umanji ukoliko kažnjeni bude imao dobro vladanje u UIKS-u. Javnosti je, ističe, poslata poruka da više pažnje i brige zaslužuje silovatelj nego silovana djevojčica.

„Poslata je poruka da je njoj lakše da se izbori sa traumom od višemjesečnog kontinuiranog silovanja i prijetnji po život njenih roditelja, nego on sa par godina zatvora. Poslata je poruka da život, zdravlje i integritet jedne djevojčice nisu jednako vrijedni kao jedan muškarac, koji je vrlo svjesno, manipulativno, ciljano i planski iskoristio poznanstvo i cjelokupno povjerenje koje je ona u njega imala, da bi joj nanio bol, strah, stigmu i ko zna šta sve ne. Poslata je poruka da sud nije tu da zaštiti žrtvu, nego da se ne ogriješi o silovatelja“, ističe Perović.

Dodaje da su silovatelji u najvećem broju slučajeva povratnici, dok, kako navodi, suština ovog zločina, kao i svakog oblika seksualnog nasilja, nije u polnom nagonu, nedostatku seksa kod počnioca ili ponašanju i izgledu žrtve, već isključivo u zloupotrebi moći, snage, povjerenja nad žrtvom.

„Seksualno nasilje se veoma rijetko dešava ad hoc, već je planirano, te ne čudi činjenica da su silovatelji osobe poznate žrtvi. Kod djece su to komšije, kumovi, rođaci, članovi najbliže familije, kod odraslih su to najčešće sadašnji ili bivši partneri“, zaključuje Perović.

Ministar pravde Crne Gore Andrej Milović i državni sekretar u Ministarstvu pravde Aleksandar Bakrač prošle nedjelje su održali sastanak sa advokatom i članovima porodice žrtve silovanja koja je u trenutku izvršenja djela bila maloljetna.

Sastanak je, kako je saopšteno iz Ministarstva pravde, održan kako bi se razmotrilo nezadovoljstvo porodice u vezi sa presudom donesenom protiv učinioca tog krivičnog djela.

Milović je tom prilikom naglasio je da će Ministarstvo pravde nastaviti raditi na unapređenju zakonskih okvira kako bi se ovakvi slučajevi efikasnije procesuirali i kako bi se pružila bolja zaštita žrtvama.