Navela je da je pitanje što bi se uopšte dogodilo i kakav bi po nju epilog bio da jedan od četvorice napadača nije na koncu shvatio da su potpuno izgubili kontrolu i nekako prekinuo agoniju u momentu kada ju je dok je bila u kolima, kako je posvjedočila, Mijatović uhvatio za vrat i davio, a Bećirović vukao za kosu i glavu joj lupao o vrata vozila…
Napad bez povodaRaičković je navela da je sve počelo oko 21 sat, da ničim nije davala povod za takav brutalan napad, te da je u jednom momentu, nakon salvi prijetnji, dobacivanja, psovki, prijavila policiji da je otvoreno maltretira grupa muškaraca koje sa sigurnošću nije mogla da prepozna jer su sjedjeli za stolom koji je ispred lokala bio u polumraku.
Nije stigla da dočeka dolazak policije, jer se situacija dramatično odvijala, a na kraju svega uspjela je da vozilom pobjegne i ode direktno u stanicu.
Ispričala je da je, kada je došla do „Gurmana“ da poruči i sačeka hranu, ispred sjedjela grupa muškaraca.
“Dok sam čekala, čula sam ih kako govore i pominju „pokojnog Katnića, pokojnog Lazovića“, kao i neku novinarku. Nijesam se okretala da ne izazivam pažnju ili im dam povod da mi se obrate”, kazala je Raičković.
Kako je stajala na osvijetljenom dijelu, oni su nju mogli bolje da vide.
“Jedan je počeo da mi dobacuje: „Ej, ej, ti si poznata odnekud“. Okrenula sam se i slegla ramenima odrično pokazujući da ne znam. Nastavio je: „A, jes’, baš si nam poznata…“ Onda sam čula priču: „Jes’ novinarka one“, uz epitet „smrdljive“, a nastavak nijesam čula”, ispričala je ona.
Onda je neko od njih pitao da li radi emisiju na ETV, na što je kazala da gostuje na toj televiziji.
“Uključio se Bećirović i rekao: „Radiš za narkokartel, ti si plaćenica za smrdljivu E TV“ i počeo da pljuje prema meni. „Ti si plaćenica“, ponavljao je. Rekla sam mu, persirajući ga, da mi se tako ne obraća, da nema potrebe da tako razgovara sa mnom. Na to mi je odgovorio: „Ma pričaću kako ja ‘oću, ti si obična klošarka, plaćenik njihov“. Potom je krenuo sa uvredama koje ne trpe papir, najgorim mogućim… psovao mi majku, govorio mi da se gubim, iako sam bila nekoliko metara od njih”, navela je Raičković.
Kazala je da je uslijedilo zalijetanje ka njoj, nastavak psovki, a razlog je bio što je Bećiroviću rekla da joj se ne obraća tako i da će ga ispoštovati zbog godina.
“To ga je, očito, pogodilo, pa je nastavio u istom maniru nakon čega sam ih upozorila da neću dozvoliti dalje uvrede i da ću pozvati policiju, što sam i uradila. Pozvala sam i rekla da me vrijeđaju, da mi prijeti grupa muškaraca ispred „Gurmana“, odnosno dvije osobe koje su mi se obraćale. To su bili Bećirović i ovaj Mijatović, za koje u tom trenutku nijesam bila sigurna niti ih prepoznala, već samo pretpostavljala”, navela je Raičković.
Istakla je da se u momentu kada je uzela telefon ka njoj zaletio Mijatović, uz psovke joj prijetio da će je slomiti ako mu ne da mobilni.
“Bećirović je nastavio da vrijeđa i rekao Mijatoviću da on sad nazove policiju i prijavi da sam ja njih napala. Pritom je sugerisao da mi snimi auto i tablice, te da će me naći”, kazala je ona.
Posvjedočila je da se približila pultu i pozvala sina da ga pita što da stave od priloga u hamburger, ali je grupa i tada nastavila da joj prijeti i vrijeđa je.
“Sin je u tih nekoliko sekundi čuo njihove prijetnje i, ispostavilo se, uputio ka „Gurmanu“. Ja mu nijesam ništa pominjala, da ne bih dijete uvlačila u problem. Ali je sam došao. Prije njega je stigao moj vjerenik, koji nije mogao da me dobije na telefon, jer sam prekidala vezu nekoliko puta, kako bih i njega poštedjela bilo kakve neprijatnosti. U jednom momentu sam se javila, ali je i on čuo viku, jer je grupa nastavljala u istom tonu”, navela je Raičković.
Prema njenim riječima, vjerenik je došao do nje, pitao je što se dogodilo, ali su onda i njega provocirali i vrijeđali, a kada je pitao u čemu je problem, počeli da se svađaju.
“Utoliko je došao moj sin, pitao me jesam li dobro i tražio da mu pokažem ko me je vrijeđao i maltretirao. To nijesam učinila, pokušavajući da ga smirim, ali je grupa nastavljala da dobacuje i provocira. Vukla sam sina za jaknu, bojeći se da ga ne povrijede, ali nijesam uspjela da ga zadržim. On je krenuo prema njima, pitao ko me je vrijeđao, oni su nastavili da ga provociraju, smijali se i pozivali da dođe. Nakon toga Mijatović ustaje i kreće da se unosi u lice mom sinu, koji ga je onda i udario. Pali su na pod, sin je sjeo na Mijatovića, udario ga, a ovaj je uzvraćao odozdo. Onda je mog sina neko sa strane udario u glavu. Pao je i ja sam ga vukla za jaknu da ga zaštitim i odvojim, pošto su ga udarali po glavi i tijelu dok je bio na podu. To je uradio Bećirović i drugi muškarac iz njegovog obezbjeđenja. Vrištala sam cijelo vrijeme, van sebe govoreći da mi ostave dijete”, ispričala je Raičković.
Za to vrijeme, prema njenim riječima, njen vjerenik je pokušavao da skloni drugu dvojicu kako joj ne bi udarali sina; uspio je da ga nekako izvuče, svi su izašli, sin se udaljio.
“Onda su napali mog vjerenika s leđa, počeli da ga udaraju, a ja sam uspjela da dođem do kola i sjednem u auto. I on se dočepao svojih kola. Vidio je da sam ja već u autu kojim sam došla do „Gurmana“, pa je krenuo kolima za mojim sinom, da vidi gdje je dijete pošlo. Računali su da ću ja odmah za njima, ali sam ja u tom momentu doživjela prekid totalni. Vidjela sam da su oni na sigurnom i od šoka ostala skamenjena za volanom”, ispričala je ona.
Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: „Reci kako se zove momak“.
“Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”, svjedočila je Raičković.
Uporedo, kako je opisala, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila.
“Samo sam rekla sebi, dobro je sve je završeno, dijete je na sigurnom, neka me dave, kad su oni uspjeli da se spasu. Bitno mi je da je dijete dobro”, priča ona.
„Pušti je, ubićeš je“
Prema njenim riječima, u tom momentu, došao je član grupe, valjda iz Bećirovićevog obezbjeđenja, onaj isti koji je ranije udarao sina, i valjda vidjeći što se događa rekao: „Pušti je, pušti je, ubićeš je“. Sklonio ih je od nje i rekao joj da bježi, govoreći da će se „sve srediti, da se ne pravi frka od svega“.
“Kad su me pustili, a ovaj mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo. Uslijedilo je kukanje ovog jednog od njih: „Što napravismo“… “, rekla je Raičković.
Kazala je da se nakon svega udaljila sa mjesta i uputila direktno u policiju, a nakon toga pošla u Urgentni blok, gdje su joj konstatovali lakše tjelesne povrede, odnosno da ništa nije slomljeno.
Vidljive su joj povrede na vratu, od davljenja, podlivi, razderotina na glavi, kao i otok ruke.
Beskrupuloznost i kukavičluk
Ono što slučaj napada na novinarku Pobjede Anu Raičković čini posebno teškim i pokazuje beskrupuloznost i kukavičluk napadača je što su fizički nasrnuli na ženu zato što im se ne sviđa na koji način ona radi svoj posao, kazao je za Pobjedu advokat Veselin Radulović.
Ističe da je tužilaštvo tu okolnost moralo posebno cijeniti u postupku protiv napadača.
Advokat Radulović je podsjetio da je tužilaštvo događaj u kome je napadnuta novinarka Raičković kvalifikovalo kao krivično djelo nasilničko ponašanje, za koje je zaprijećena zatvorska kazna do pet godina.
“Takva kvalifikacija se određuje uglavnom u ovakvim slučajevima, izuzev ako žrtva nije zadobila teške tjelesne povrede”, kazao je Radulović.
Pojasno je da prema našem zakonu nije propisan teži oblik nasilničkog ponašanja ukoliko je ono počinjeno prema novinaru, odnosno prema licu koje obavlja poslove od javnog značaja.
Saglasan je sa stavom da institucije moraju pokazati spremnost da ovakvu vrstu nasilja ne tolerišu.
“Vidjećemo kako će se situacija odvijati dalje. Najvažnije je da tužilaštvo odradi profesionalno svoj dio posao, kako bi se slučaj kasnije adekvatno procesuirao pred sudom i kako bi sud počinioce mogao da kazni onako kako zaslužuju i kako to propisuje Krivični zakonik”, naveo je Radulović.
Primijetio je da nadležni organi reaguju bolje kada se neki slučaj bolje prezentira u javnosti ili kada sa određenih političkih i društvenih adresa stigne osuda čina napada na one koji se bave poslovima od javnog značaja.
“U svakom slučaju, bolje je i to da se desi nego da ostanemo bez reakcije. Loše je što imamo praksu da nadležni ne reaguju adekvatno u ovakvim slučajevima i da je stvorena klima gdje se čini da je prihvatljivo nasilje prema novinarima. Nije ovo prvi slučaj da neki novinar bude napadnut zbog posla koji obavlja, a reakcija nadležnih u većini slučajeva nije bila adekvatna. To je razlog zbog čega se slučajevi napada na novinare ponavljaju”, ukazao je advokat Radulović.
Nada se da će slučaj napada na novinarku Raičković biti početak drugačije prakse u postupanju nadležnih organa prema počiniocima.
“Želio bih da nadležni sankcionišu počinioce ovih krivičnih djela na način kojim će se poslati jasna poruka i njima kao i svim drugima da takvo ponašanje više neće biti tolerisano”, zaključuje Radulović.
Od blaćenja do prebijanja
Napad na novinarku Raičković, članove njene porodice, kao i imovinu, najbrutalniji je primjer Bećirovićevog ponašanja prema onima u odnosu na koje pokazuje neku vrstu animoziteta.
Do sada je glavno oruđe protiv „neprijatelja“ bio medijski linč i blaćenje u nastavcima preko tabloidnog portala Aktuelno, čiji je osnivač Bećirovićeva firma „Ski resort Kolašin 1450“, ali je ovoga puta sa prljavih riječi prešao na neposredne mizogine, šovinističke uvrede na račun novinarke, a potom na čupanje za kosu, udaranje, prebijanje, demoliranje auta…
Logičan slijed i razvoj metoda nasilništva u situaciji kada svi raniji ispadi privrednika Bećirovića i njegovih prijatelja ili saradnika završavaju na prekršajima, disciplinskim postupcima ili na kvalifikacijama „da nema bitnih elemenata krivičnog djela“, dakle – bez konkretnog epiloga i uz gotovo identične ishode tužilačkih istraga.
Kao da se istražni organi rukovode time da izbjegnu mogućnost da se nađu na meti Bećirovićevog medija koji služi za besprizorni obračun sa neistomišljenicima, djelovima pravosuđa, pojedincima koji su protiv njega pokretali postupke, zatim privrednicima i novinarima koji mu nijesu po volji ili, kako smatra, ne izvještavaju u skladu sa njegovim poslovnim interesima.
Gluvi na prijetnje
Tužilaštvo godinama toleriše prijetnje, javni linč i takve kampanje jer se za njih koristi upravo portal, pa bi valjda ispalo da pritiskaju vlasnika medija. Ne uzima se u obzir činjenica da se taj hibridni mehanizam pritiska koristi na najprizemniji huškački način protiv drugih novinara i medija koji su dovedeni u situaciju da ili prestanu da pišu ili da izvještavaju na sopstveni rizik.
Tako je Aktuelno prošle godine objavio serijal tekstova u kojima je meta bila novinarka Vijesti Dragana Šćepanović, dopisnica tog lista iz Kolašina. Višemjesečna kampanja je za epilog imala i objavu ankete kojom je traženo da se obustavi njen rad.
Za sve to vrijeme Šćepanović je prijavljivala da su joj stizale prijetnje, pritisci i upozorenja u raznim formama da prestane da piše o škakljivim temama koje se tiču investiranja u kolašinskoj opštini. Zbog toga je i policija navodila da je preduzela mjere zaštite, dok je uporedo hajka na Šćepanović trajala posredstvom portala uz tvrdnje da ona svojim pisanjem priprema teren za likvidaciju Bećirovića.
Društvo profesionalnih novinara (DPCNG) koje zastupa novinarku je 1. marta prošle godine dostavilo ODT Podgorica dopis i linkove tekstova u kojima se huška na Šćepanović. Epilog je bio da je tužilac Nikola Boričić u junu prošle godine našao da nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
Aktuelno je i sada, u slučaju brutalnog napada na Raičković, imalo svoje viđenje situacije, navodeći da su tri odrasla muškarca, uključujući i Bećirovića i njegovog sina, „samo“ maltretirali ženu-novinarku na javnom mjestu, prijeteći joj, ponižavajući je, a da policija, kako kažu, nije saopštila da se fizički obračun dogodio tek kada su joj došli članovi familije…
Opet isti nasilnik
Ne pominje se da ovo nije prvi put. Bećirović i Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore, sličan ispad imali su i prije pet godina, 3. decembra 2019, kada su kamere u Delta centru, po svemu sudeći, spasile novinara Dana Vladimira Otaševića slične situacije.
Mijatović je tada nasrnuo na novinara koji je pokušao da fotografiše biznismena Zorana Ćoća Bećirovića, koji je bio u društvu tada višeg, a sada specijalnog tužioca Miloša Šoškića, sa kojim je dugogodišnji prijatelj.
Otašević je prošao „samo“ sa hvatanjem za vrat i udarcem i prijetnjama. Sve se to odigralo pred očima tužioca Šoškića koji se nije uključivao, već stajao sa strane.
Pet dana ranije Bećirović je privođen po nalogu SDT-a zbog prijetnji izrečenih sudskom vještaku ekonomske struke, pa je njegova pojava na javnom mjestu bila povod da ga novinar pokuša uslikati sa prijateljem, državnim tužiocem.
Otašević je u izjavi policiji potom naveo da je službenik MUP-a Bećirovićev tjelohranitelj, što je Mijatović negirao tokom disciplinskog postupka u MUP-u.
Novinar je tada posvjedočio da mu nije pomoglo ni to što se legitimisao. Kazao je da tužilac Šoškić nije ni pokušao da ga zaštiti od Mijatovića, koji mu se unosio u lice, vrijeđao ga povišenim tonom i uhvatio rukom za vrat.
Iako je Mijatović negirao da je napao novinara, snimci sa sigurnosnih kamera u Delti potvrdili su da je bilo fizičkog kontakta, pa je na teret nasilniku stavljeno ugrožavanje sigurnosti.
Tužilaštvo je, međutim, odbacilo krivičnu prijavu jer je utvrđeno „da nije bilo bitnih elemenata bića krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti“.
Ugrožavanje privatnosti…
Sa druge strane, tužilac Šoškić zbog ove epizode našao se na meti Tužilačkog savjeta, koji je ocijenio da je prekršio pravila etike zbog činjenice da je bio u društvu sa osobom protiv koje su podnijete prekršajne prijave. Šoškić je to odbacio, navodeći javno da se svojeg prijateljstva sa Bećirovićem neće odreći, a naknadno se žalio Zaštitniku ljudskih prava i sloboda uz obrazloženje da mu je TS ugrozio „pravo na privatnost“.
Tadašnja zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sada predsjednica Ustavnog suda, u zvaničnom mišljenju te institucije dala je za pravo Šoškićevoj žalbi, utvrđujući da je Tužilački savjet ugrozio Šoškićeva prava i slobode, a time i prekršio Ustav i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Zanimljivo je da se upravo tužilac Šoškić našao u službenoj ulozi onoga ko je procesuirao bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istog Katnića kojega je Šoškićev dugogodišnji prijatelj Zoran Bećirović na svom portalu proglasio za legitimnu medijsku metu, objavljujući o njemu feljtone u nastavcima, revoltiran, između ostalog, što je privođen po Katnićevom nalogu.
Tužilac Šoškić pokazao je da nema poseban senzibilitet prema novinarskom poslu i ulozi medija u društvu kada je nedavno produženje pritvora Katniću pravdao komunikacijom bivšeg GST-a sa novinarima.
Pritom je u digitalnoj eri, kada su svi tekstovi dostupni na internetu, zahtijevao od Pobjede da mu u najkraćem roku dostavi tekstove bivšeg urednika i novinara koji su izvještavali o slučaju Katnić.
Brutalni napadi
Napad na Anu Raičković se može uvrstiti u jedan od brutalnijih koji su se dogodili novinarima, od ubistva Duška Jovanovića 2004. godine do danas.
Sedam novinara i novinarki je za dvadeset godina pretučeno, ranjavano i ubijeno.
Ubistvo glavnog i odgovornog urednika Dana nikada nije razriješeno, a osuđen je samo Podgoričanin Damir Mandić za saučešništvo na 19 godina zatvora, koji je odslužio kaznu.
Tri godine kasnije pretučen je Željko Ivanović, direktor ND Vijesti, nakon proslave deset godina postojanja te medijske kuće. Policija je nakon dvije sedmice uhapsila Radomana Petrušića i Mitra Blagojevića, koji su u maju 2008. presudom Osnovnog suda osuđeni na po četiri godine zbog nasilničkog ponašanja i nanošenja teške tjelesne povrede Ivanoviću. Ivanović je na početku suđenja rekao da je riječ o dobrovoljcima, jer se pokazalo da ti ,,napadači“ ne znaju kako i gdje se odigrao napad.
U avgustu 2009. godine su tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša i njegov sin napali urednika ND Vijesti Mihaila Jovovića, nakon što je fotoreporter Boris Pejović pokušao da fotografiše nepropisno parkiran automobil koji su koristile Mugoše. Sinu Miomira Mugoše, Miljanu tada je predložena uslovna kazna od šest mjeseci do dvije godine, zbog nanošenja teške tjelesne povrede Jovoviću, jer mu je pukla bubna opna.
Novinar Mladen Stojović je u maju 2008. godine napadnut u svom domu, a slučaj nikada nije doveden do kraja, jer je nastupila zastara. Dok je sjedio za kompjuterom, napadači su ušli u stan i udarali ga po glavi. Sudski vještak je, prema izvještaju Komisije za istrage napada na novinare, konstatovao ,,da se kod Mladena Stojovića radi o teškoj tjelesnoj povredi (prelom kljunastog nastavka donje vilice, prelom tubera gornje vilice, potres mozga)“.
Tufik Softić je dva puta bio meta napada. U novembru 2007. je pretučen, a u avgustu 2013. godine je bačena eksplozivna naprava u dvorište njegove porodične kuće. Istraga o pokušaju ubistva Softića pokrenuta je tek sedam godina nakon što su ga dvojica muškaraca palicama tukla po glavi, ali je godinu kasnije obustavljena. Viši sud je donio presudu kojom je potvrđeno da država nije vodila djelotvornu istragu u slučaju napada na njega iz 2007. godine, za što je dobio naknadu. Nikada nije otkriveno ni ko je bacio eksploziv u dvorište njegove kuće.
Novinarka Lidija Nikčević je pretučena u Nikšiću ispred redakcije „Dana“, a nakon godinu je sud proglasio krivima petoricu optuženih za napad. Željko Miletić, koga je optužnica tretirala da je naručio fizički napad na novinarku, dobio je 15 mjeseci zatvora, dok je Zoran Abramović, koga je tužilaštvo u izmijenjenom optužnom aktu označilo kao neposrednog izvršioca, osuđen na 13 mjeseci zatvora. Vladimir Mitrović, Milovan Gardašević i Vukašin Đurđevac osuđeni su na po 11 mjeseci. Muškarac s fantomkom na glavi i obučen u crno više puta je gumenom palicom udario novinarku po glavi. Nakon napada, Nikčević je završila u bolnici iz koje je otpuštena s više kopči na glavi.
Istraživačka novinarka Olivera Lakić je takođe preživjela dva napada – jedan u martu 2012. godine, kada je pretučena ispred ulaza, i u maju 2018, kada je ranjena. Za taj pokušaj ubistva, Specijalno državno tužilaštvo je podiglo optužnicu tek u avgustu ove godine.
Ovo su najteži slučajevi napada na novinare, koji su rezultirali teškim tjelesnim povredama ili u slučaju Duška Jovanovića, smrću.
Prema podacima Sindikata medija, u prethodne tri godine (2022, 2023. i 2024) registrovana su ukupno 53 slučaja fizičkih i verbalni napada i prijetnji na novinare.
MUP: Mijatović je zaposlen u avio-helikopterskoj jedinici
Mladen Mijatović, koji se sumnjiči da je sa biznismenom Zoran Bećirovićem preksinoć verbalno, a potom i fizički napao novinarku Pobjede Anu Raičković, zaposlen je u avio-helikopterskoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova, potvrđeno je Pobjedi iz MUP-a.
“Mladen Mijatović raspoređen je na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a”, navodi se u odgovoru Pobjedi.
Iz MUP-a navode da nijesu ,,raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“.
Preporučeno
“Ministarstvo će nakon prijema i ocjene svih relevantnih spisa postupiti u skladu sa zakonskim odredbama i pokrenuti odgovarajući disciplinski postupak”, kazali su iz Ministarstva unutrašnjih poslova.
Video