Sve dok pravda ima posla sa vrlo namjernim prividom, njena vaga pokazuje pogrešnu težinu.

28.06.

03:25h

Predlog da se Zoranu Lazoviću produži pritvor za još 3 mjeseca, uskoro će stići pred Vrhovni sud.

Imaće oni ispred sebe rješenje Apelacionog suda – njegovog krivičnog (sic!) vijeća, kojim je predsjedavala sudija parničar.

Povezani članci

hronika

Piperović: Ovdje nije trijumf pravde pravosnažna odluka, nego ko duže u pritvoru – država uspješnija

kolumne

Otac mi je rekao

kolumne

Ana u Brisel, ja u Pinješ

To je prvi fakat koji bi trebalo da se eliminiše.

Može i da se zažmuri.

Ako treba.

Iza ovoga – ako treba – ne bi stajalo pravo i pravda, već državna nomeklatura. 

Ako Vrhovni sud zažmuri, ni niżi sudovi onda ne treba da imaju oči.

Onda i Vrhovni sud može kod odlučivanja, za produženje pritvora, za predsjednika vijeća da postavi sudiju – parničara.

Drugi fakat je, što će da vide, što se sve to uradilo od rješenja Višeg suda o određivanju pritvora protiv kojeg je žalba SDT-a odbijena u dijelu za tačku 4, člana 175 ZKP. 

Dobijen je IBAR i ajmo, da se vratimo ZKP-u, pravdi, ulozi sudstva kao temelja svake države.

Proceduri.

Sve dok pravda ima posla sa vrlo namjernim prividom, njena vaga pokazuje pogrešnu težinu. 

Jer, pravda koja nekog politički i foteljaški “bogati”, a nekog skupo, života košta, vrlo je hramljiva. 

A ako je u ovom predmetu sve pravno nužno, onda ni pravne greške u njemu nijesu slučajne.

Kao što nijesu ni lutke na koncu.

Svaka čitalačka aluzija neka uzme u obzir da je pola četiri ujutro i da baš ne raspolažem u potpunosti poluumrtvljenim moždanim vijugama.

Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.