Obilježavanje Dana crnogorskog sudstva prolazi ove godine u sjenci ocjene iz Vladine reformske agende da Crna Gora „već duži niz godina ostvaruje ograničeni napredak u oblasti pravosuđa, bez dovoljnog napretka u implementaciji ključnih reformi“.
“Došlo je do određenih dugo očekivanih imenovanja na visokom nivou u pravosuđu, međutim, još uvijek nije popunjena pozicija predsjednika Vrhovnog suda”, navodi se u dokumentu koji je usvojila i Evropska komisija.U njoj se dalje precizira da će, nakon revidiranih Zakona o Sudskom savjetu i sudijama usvojenim početkom juna, biti unaprijeđen postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda, što će rezultirati njegovim imenovanjem tokom decembra ove godine.
NEOZBILJNOST
Za Bajramspahić je predviđeni rok realan, iako mnogo toga i dalje „nije na svome mjestu“.
“Nažalost, i ovaj 29. oktobar – Dan crnogorskog sudstva, 226 godina od donošenja Zakonika opšteg, crnogorskog i brdskog (1798), treća grana vlasti dočekuje bez lidera ili liderke u punom mandatu i legitimitetu i daleko od hvatanja u koštac sa problemima. Decembar 2024. jeste i više od objektivnog roka za izbor predsjednika, odnosno predsjednice Vrhovnog suda, jer je neodgovorno što se čeka posljednji trenutak, imajući u vidu da je Sudski savjet još 5. jula donio odluku o raspisivanju javnog oglasa”, podsjeća sagovornica Pobjede.
Kako dodaje, pola godine „razvlačenja“ procedure pokazuje „nonšalanciju prema opštem društvenom interesu da država ima ozbiljnu sudsku granu vlasti“, te dodatno negativno utiče na ono što je najveći državni interes – ravnopravno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.
“Takva bezbrižnost prema kritičnom trenutku u procesu integracija pokazuje udobnost sudija Vrhovnog suda kojima odgovara status quo i žele da se nastavi v. d. stanje, što je stanje nedovoljne discipline i uređenosti”, navela je ona.
Bajramspahić ističe i da je Vrhovni sud u takvom stanju još od decembra 2020. godine, te smatra opravdanom ocjenu da „nije bilo neophodne odgovornosti i ozbiljnosti“ da se izabere predsjednik ili predsjednica.
“To bi trebalo da je rutinska obaveza nadležnih organa, koja se ne može smatrati reformom niti bilo kakvim spektakularnim potezom, osim kada nadležni sebi dozvole da četiri godine ne ispunjavaju svoje obaveze. Za to punu odgovornost snose sudije Vrhovnog suda, koji niti se kandiduju da preuzmu odgovornost za stanje u sistemu, niti podržavaju ikoga ko to pokušava da učini. Pune četiri godine nijesu odgovorili javnom interesu, potpuno svjesni da su efikasnost i kvalitet rada sudova dostigli najniže grane”, ukazuje sagovornica Pobjede.
Stepen neozbiljnosti sudske grane vlasti jednostavno je ilustrovati. Naime, za čelno mjesto Vrhovnog suda već se vezuje deset neuspjelih konkursa nakon koji nije bilo reakcije iz ovog suda. Slično se može reći i za Sudski savjet, koji je istovremeno dva puta bio u prilici da donese odluku, ali predsjednik ipak nije izabran.
“Do danas niko nije preuzeo odgovornost za nezapamćene probleme u sudstvu. Osim Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, odgovornost je i na resornom ministarstvu pravde, Vladi i Skupštini, čija je obaveza da kreiraju sistemska rješenja koja će odblokirati sistem”, rekla je Bajramspahić.
POLITIZACIJA
S druge strane, pak, ne isključuje mogućnost pritisaka partija na proces izbora, kao i na buduće odluke ovog suda.
“Razumljiva je bojazan da će biti političkog upliva u konačnu odluku, budući da Sudski savjet nije u dovoljnoj mjeri zaštićen od stranačkog upliva. Međutim, rekla bih da će to ostati u drugom planu, jer je problem gorući i doveden do nezamislivih razmjera”, smatra ona.
Prema riječima Bajramspahić, upravo bi izbor predsjednika, odnosno predsjednice Vrhovnog suda mogao biti „početak rješavanja problema politizacije pravosuđa“. Kako kaže, ovaj višedecenijski problem za rezultat ima – uz određeni broj izuzetaka – „nezanemarljiv broj sudija i tužilaca koji donose odluke u skladu sa očekivanjima i željama i stare i nove vlasti“.
“Danas već možemo vidjeti da ima odluka prilagođenih potrebama i prethodnih i sadašnjih političkih struktura. Kvalitetno kadrovsko rješenje na mjestu predsjednika, odnosno predsjednice Vrhovnog suda bi moglo značajno da promijeni stvari i da utiče na to da se sudstvo postavi na visoko mjesto, koje u društvu zaslužuje. Osim toga, kvalitetan rad sudova pozitivno bi uticao i na kvalitet rada tužilaštva”, ukazuje ona.
Zato još jednom ističe na neophodnost da se što prije „vrati dignitet i autoritet sudstvu kao jednoj od tri grane vlasti“.
“I to one koja neće potpadati pod pritisak politike, javnog mnjenja, manipulativnog pritiska i advokata i tužilaštva, i koje će demonstrirati znanje, stručnost, profesionalizam, nezavisnost i samostalnost, sudske odluke utemeljene u slovu i duhu Ustava i zakona”, zaključuje Bajramspahić.
Sva personalna rješenja prihvatljiva
S obzirom na to da će i Evropska unija, odnosno Evropska komisija dati svoju ocjenu eventualnog rješenja ovog problema, postavlja se pitanje da li će i oni biti zadovoljni bilo kojim personalnim rješenjem na čelu Vrhovnog suda.
“Nažalost, kada su institucije u blokadi toliko godina, dođe se do situacije da se uspjehom smatra svako deblokiranje, dok se manje pažnje posvećuje personalnim rješenjima. Međutim, u javnom je interesu da se ispune oba uslova: i deblokiranje i izbor najboljeg mogućeg rješenja, koje bi tokom mandata moglo suštinski promijeniti stvari”, kaže Bajramspahić.
Ona podsjeća da će se upravo taj mandat podudariti sa najvažnijim godinama u procesu evropskih integracija.
Preporučeno
“Nakon prisilnog penzionisanja sutkinja 2021. godine u skladu sa diskriminatornom normom, kontinuiranog odliva kadra tokom posljednje četiri godine, dramatično niskog broja prijavljenih na oglasima, danas je sudstvo u teškoj situaciji te ako se nastavi odlaganje rješavanja ključnih pitanja, reforme sudstva biće ključna kočnica za zatvaranje poglavlja”, rekla je ona
Video