Kako je rekao, najmanje što možemo je da sačuvamo od zaborava i odamo počast onima čiji životi su bili zalog za nepočinstva. 

„Zato je značajno da formiramo i čuvamo kolektivno sjećanje danas, svakog maja i svakog dana koji podsjeća na besmisao ratovanja i mržnje, ali i nenadoknadive gubitke nevino stradalih.

Ovaj dan je, prema njegovim riječima, podsjetnik na moralno posrnuće društva koje je prognalo one koji su bježeći od nemilosrdnih ratnih dešavanja tražili utočište i zaštitu, nadali se humanosti, a naišli na neljudskost.

„Ako želimo ljepšu i perspektivniju budućnost moramo je graditi na temeljima istine i pravde, zahtijevati adekvatno sakncionisanje zločinaca, postizanje pravde za žrtve i njihove porodice, kao i iskreno, objektivno i neselektivno suočavanje sa prošlošću“, istakao je Canović.

On je podsjeti da su u ratnom zločinu Deportacija smrtno stradale najmanje 54 izbjeglice, dok je 12 preživjelo mučenje u logorima Republike Srpske.

„Crnogorska policija je u maju 1992. godine, prema dostupnoj zvaničnoj dokumentaciji, nezakonito uhapsila najmanje 66, a po nezvaničnim podacima i preko stotinu civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i kao taoce ih predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika“, napominje Canović.