Međutim, iz CDT podsjećaju da ZBCG nije prva koja je pokušala da na taj način opravda targetiranje civilnog sektora koji, između ostalog, ima kontrolnu ulogu izabranih predstavnika na vlasti u svojim zemljama.
Sličnu maksimu, kako dodaju iz Centra, inicijalno su koristili njihovi patroni u Rusiji, pa sve do Republike Srpske i drugdje.“Narativ uglavnom glasi – da se predlaganjem ili donošenjem sličnih zakona radi na ograničavanju stranog uticaja i povećanju transparentnosti, iako to u praksi nije slučaj. Kako bi se opravdale de facto represivne uredbe i targetiranje civilnog sektora i kritičke misli, američki FARA zakon se koristi kao izgovor koji bi glasio: evo kako to rade neke od vodećih demokratija na svijetu, pa zašto ne bismo mogli i mi”, pojasnili su iz CDT-a u analizi koju su dostavili medijima.
Iz centra su kazali da su negdje prijedlozi zakona o stranim agentima usvojeni, negdje je na njih djelovano amandmanima, negdje su povučeni, ali svi imaju zajedničku crtu – nijesu isto što i FARA.
Analizu Centra za demokratsku tranziciju (CDT) prenosimo u cjelosti:
Šta je FARA?
Definicija FARA zakona glasi: “FARA zahtijeva od određenih agenata stranih nalogodavaca/subjekata (foreign principal) koji su angažovani u političkim aktivnostima ili drugim aktivnostima određenim statutom da periodično javno objavljuju svoj odnos sa stranim nalogodavcem/subjektom, kao i aktivnosti, primanja i isplate za podršku tim aktivnostima. Otkrivanje potrebnih informacija olakšava vladi i američkom narodu procjenu aktivnosti takvih osoba u svjetlu njihove funkcije stranih agenata.”
Prema ovom zakonu, “strani agenti” su pojedinci koji djeluju pod direktivama stranih država, bave se političkim aktivnostima, prikupljaju novac ili djeluju pod naredbom stranih nalogodavaca/subjekata (foreign principal).
FARA zakon, donešen 1938. godine s ciljem suzbijanja nacističke propagande, bio je instrument američke demokratske samoodbrane. Iako postoji akademska i aktivistička kritika na račun ovog zakona, posebno zbog njegove preširoke i neprecizne formulacije koja ostavlja prostor za različita tumačenja, njegova primjena u SAD se značajno oslanja na pravosudne institucije koje funkcionišu nezavisno od političkih pritisaka. Na primjer, između 1990. i 2010. godine, Ministarstvo pravde (DOJ) je pokrenulo samo jednu krivičnu prijavu pod FARA-om. Na drugoj strani, Rusija je aktivno koristila svoj Zakon o stranim agentima kao sredstvo represije nad civilnim sektorom i opozicijom. Tek nakon ruskog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016. godine, DOJ se intenzivnije okrenuo FARA zakonu, ali i tada pod strogim nadzorom nezavisnih pravosudnih institucija. Iz ovoga je jasno da, iako zakoni mogu naizgled djelovati slično, njihova primjena pokazuje ključnu razliku između sistema vladavine prava i nezavisnih institucija u demokratskim društvima, poput Sjedinjenih Američkih Država, i autoritarnih režima, poput Rusije, gdje služi za gušenje opozicije i civilnog društva.
Američko pravosuđe do sada je pokrenulo slučajeve iz domena FARA-e samo protiv individualaca i organizacija povezanih sa pranjem novca, prevarom, izbjegavanjem sankcija, ilegalnim političkim doprinosima, podmićivanjem, terorizmom i stranim neprijateljskim silama. To govori da su svi koji potpadaju pod odgovornost ovog zakona povezani sa ozbiljnim kriminalnim prekršajima. Pritom, svega oko 5 odsto organizacija koje potpadaju pod FARA zakon su neprofitne organizacije, uglavnom ogranci stranih političkih partija.
Kako je saopšteno iz američke vlade: “… FARA se generalno odnosi na agente stranih nalogodavaca/subjekata i ne izdvaja posebno nevladine organizacije, druge grupe civilnog društva ili novinare. Ne ograničava slobodu izražavanja ili aktivnosti koje se mogu preduzeti. Neutralan je prema zemlji i ne diskriminiše na osnovu toga o kojoj stranoj zemlji je riječ. On ne stigmatizuje nevladine organizacije i novinare… zakon ne cenzuriše, niti kažnjava one koji se ne slažu sa politikom ili praksom vlade SAD, bilo da su to nevladine organizacije ili strane vlade. Ne ograničava lobiranje ili zagovaranje u Sjedinjenim Državama, niti spriječava nevladine organizacije da primaju strana sredstva. Ne nameće nepraktična opterećenja ili drakonske kazne ovim organizacijama…”
ZBCG VS FARA
Iz priloženog je jasno da FARA i prijedlog zakona o kojem iz ZBCG govore nijesu u saglasju. Najprije jer su u saopštenju dostavljenom medijima iz ZBCG četiri puta pomenuli direktno NVO sektor, čašćavajući ga usput epitetom kao što je “agentura”.
Simptomatično je i to što se ZBCG, pod plaštom (kako oni kažu u svom saopštenju za NVO da su agenture) u 21-om vijeku poziva na zakon iz 1938, a da su to prije njih uradile Rusija, Kazahstan i Milorad Dodik. Dodik je čak rekao da će zakon o stranim agentima u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska biti prepisani FARA zakon, ali je taj prijedlog povučen iz procedure.
Međutim, za razliku od zakona ili prijedloga zakona o stranim agentima u pomenutim zemljama, FARA ne zahtijeva registraciju samo na bazi finansiranja sa strane, što je ZBCG promaklo da pomene. Odnosno, FARA ne targetira direktno NVO sektor, kao što to rade iz ZBCG.
Ipak, poslanik DNP-a, Milan Knežević, rekao je da nema saznanja kako izgledaju zakoni u Moskvi, Gruziji i Mađarskoj, te da su se odredili da misle na američki zakon.
Poslanik NSD-a, Jovan Vučurović, rekao je slično: da se radi o američkom modelu vezanom za nevladin sektor, dok je potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj iz redova DNP-a, Milun Zogović, poručio da je najava zakona istjerala sve zečeve iz grma – komentarišući odgovor organizacija iz NVO sektora na najavu prijedloga zakona.
Zakoni o stranim agentima i njihova cijena
Rusija je 2012. usvojila zakonske izmjene u kojima se pojavljuje pojam “stranog agenta”, prema kojem neprofitne organizacije mogu biti tako okarakterisane ukoliko primaju sredstva iz inostranstva i pokušavaju da utiču na donosioce političkih odluka i javno mnjenje. Tekst zakona je mijenjan kroz godine, a ministar pravde Konstantin Čujčenko, rekao je da su prilikom izrade nacrta zakona uzeli u obzir međunarodno praksu, uključujući FARA. Međutim, ovaj zakon u Rusiji rezultirao je sve većom represijom nad civilnim sektorom i medijima. U krajnjem, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) presudio je da ruski zakon o stranim agentima krši prava grupa i pojedinaca označenih kao strani agenti.
Mađarska, iako članica Evropske unije, 2017. je usvojila zakon sličan ruskom, čiji je cilj bio obračunavanje sa organizacijama koje se finansiraju iz inostranstva, ali je on poništen 2021. nakon što je Evropski sud pravde ustanovio da nije u skladu sa pravilima EU. Međutim, u decembru 2023. usvojen je Zakon o odbrani nacionalnog suvereniteta. Evropska komisija saopštila je da će tužiti Mađarsku Međunarodnom sudu pravde u Hagu zbog tog zakona, koji se poredi sa onim donešenim u Rusiji.
Po uzoru na Mađarsku, u Slovačkoj se priprema teren za usvajanje sličnog zakona, koji će targetirati sve one koji prime više od pet hiljada eura spolja, a koji bi potom bili označeni kao organizacije sa stranom podrškom, kojima prijete novčane kazne i ukidanje. Iz EU su automatski reagovali i upozorili da će se Slovačka suočiti sa istim onim pravnim odgovorom koji je dobila i Mađarska.
Gruzija je dobila zvaničan “stop” na putu ka Evropskoj uniji zbog usvajanja zakona o stranim agentima, koji podrazumijeva da: “… nezavisni mediji i druge organizacije civilnog društva moraju da se registruju kao “strani agenti” i da dostave podatke državi ukoliko primaju više od 20 posto finansiranja iz inostranstva.” Zakon je pisan po uzoru na ruski koji se, ponovo, u svom korijenu poziva na američki FARA.
U bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska trebalo je da se razmatra o sličnom prijedlogu zakona proljetos, ali je povučen iz procedure. Predsjednik entiteta, Milorad Dodik, prethodno je rekao da će doslovno prepisati FARA-u i umjesto SAD upisati Republika Srpska. Ali, prema uvidu medija, prijedlog zakona niji ličio na FARA-u već na onaj iz Rusije. Zbog toga su reagovali iz delegacije EU u BiH, ambasade SAD i (OEBS-a).
Kirgistanski parlament je 2014. odbacio prijedlog zakona o stranim agentima jer je ocijenjen nedemokratskim, a tadašnji predsjednik Atambajev je rekao da se sve radi na osnovu FARA zakona. Zakon, koji se naziva kopijom ruskog, je na kraju ipak usvojen u aprilu ove godine, a sve NVO koje primaju novac iz inostranstva i bave se političkim aktivnostima označene su “stranim predstavnicima” i prijeti im zabrana djelovanja. Usvajanje zakona osudile su međunarodne organizacije, kao i SAD i EU.
Šta je sa Crnom Gorom?
Iz ambasade SAD u Podgorici je saopšteno da ne znaju detalje prijedloga zakona, pa da ne mogu ni dati komentar na eventualne podudarnosti sa FARA zakonom. Prethodno je iz Stejt dipartmenta poručeno da bi: “… takav zakon mogao ograničiti prostor za građansko djelovanje, stigmatizovati organizacije civilnog društva koje rade na poboljšanju života građana Crne Gore i ometati kritički rad nezavisnih medija koji javnost izvještavaju na osnovu činjenica. Ti elementi su izuzetno značajni za sve demokratske institucije i sisteme.”
Pritom je za Radio Slobodna Evropa istaknuto da je Crna Gora NATO članica i kandidat za članstvo u EU.
Iz svega navedenog, iako zakon prema javnim informacijama nije još napisan, iz svega što su inicijatori rekli o njemu jasno je da FARA nije polazna tačka za donošenje sličnih propisa u Crnoj Gori, već su njihove ideje više – ruske.
Na drugoj strani, koalicioni partneri ZBCG, sa kojima obavljaju vlast na državnom nivou, poručili su da neće podržati usvajanje takvog prijedloga zakona.
Iz PES-a su saopštili da im je “strano svako ograničavanje javne misli i retorika koja sadrži recidive represivnih političkih režima.”, te da “neće dozvoliti bilo kakvo ometanje kursa liberalne političke tradicije Evrope i EU.”
Demokrate su stava da bi “… uvođenje zakona o stranim agenturama moglo narušiti osnovna građanska prava, otežati rad nevladinih organizacija i nezavisnih medija i stvoriti atmosferu nepovjerenja.”
Iz Bošnjačke stranke je saopšteno da neće podržati nijedno rješenje koje je suprotno konceptu otvorenog i demokratskog društva, dok iz Albanskog foruma poručuju da su sigurni da je crnogorsko društvo dovoljno zrelo da ne dopusti da ovako retrogradne inicijative prođu.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Preporučeno
Projekat je podržan Ad Hoc grantom regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Video