Cilj je, kako kaže Đenero, samo stvoriti utisak da je Crna Gora reagovala na jednu od primjedaba Evropskog parlamenta i euroatlantskih partnera, a da se time suštinski ništa ne promijeni.

“U mjesec dana nije moguće rekonstruirati sve što je napravljeno u svrhu manipulacije popisom, nije moguće ukloniti ljude koji su ugrađeni u sustav da bi provodili manipulaciju i nije moguće raščistiti pitanje tko su ti ljudi iz BIA, ugrađeni u sistem Monstata, sa zadatkom da „prilagode statističku istinu” interesima svojih beogradskih istražitelja. Tih mjesec dana bit će razdoblje preuzimanja vlasti, izgradnje institucija i pozornost javnosti će biti na drugim senzacijama koje će kojekakvi Mandići i Kneževići priređivati Crnoj Gori, izgrađujući novu strukturu administracije ugrađujući u nju 40 % svojih kadrova”, kaže Đenero.

Prema njegovim riječima, sve što smo od Spajića do sada vidjeli u politici bila je manipulacija i okretanje istine.

“To je radio sa svojom fiskaklnom alkemijom, to je radio u toku pregovora s demokratskim partnerima koje je očito ciljano izigrava od trenutka kad je dobio mandat na raspolaganje, pa do trenutka kad je objavio da vlast predaje bivšem Demokratskom frontu, kojem daje veto poziciju u parlamentu i 40 posto pozicija u administraciji, kao da je taj DF, koji je na izborima nastupao pod noviom egidom ZBCG, izborni pobjednik, a ne tek treća opcija, i to opcija koja je prije ove manipulacije bila u silaznoj putanji. Dakle, možemo pretpostaviti da u mjesecu dana koji je najavio kao odgodu, Spajić samo namjerava smanjiti očevidnost nespretno pripremljene manipulacije, jer ništa drugo se u tako kratkom vremenu, i to u vremenu formiranja nove vlasti, koje je uvijek nabijeno događajima, jednostavno ne da napraviti”, kaže Đenero.

Na pitanje kako doživaljva reakcije crnogorskih zvaničnika prema evropskim zvaničnicima, Đenero odgovara da je retorika obračunavanja s evropskim predstavnicima, koji su uvijek jako odmjereni i rezervisani, a rijetko iznose svoja mišljenja, nego uvijek ona koja prevladavaju u europskim forumima ili eventualno u njihovoj političkoj grupaciji, nešto je što je Spajić očito naučio od svog pokrovitelja gospodara Vučića.

“Što takav odnos donosi u procesu evropske integracije, vidjet ćete pogledate li duboko zamrznuti pristupni proces Srbije. Predstavnici Unije o tome ne govore otvoreno, ali cijela pričao o tome da bi Srbija do 2030. gola postati članica Unije tek je magla, barem tako dugo dok u Srbiji prevladava odnos prema preuzetim obavezama, kakav ima Vučić, kaže Đenero i dodaje da je očigledno da Spajić misli činiti isto što i Vučić, stvarati samo privid europeizacije, pa si takvu retoriku može dopustiti.

“Svoju sudbinu odavno je prepustio u ruke režimu u Beogradu, pa kao i Milatović mora biti spreman na sistemska i trajna poniženja iz Beograda. Srpski svet, u koji gura Crnu Goru, nije prostor prijateljske ravnopravne suradnje, tu nema matričnog odnosa. U Srpskom svetu se zna tko je hazjajin, baš kao i u azijatskom ruskom poretku. Jednako je i u Otvorenom Balkanu, koji može opstati kao Vučićev projekt, samo ako gubitak izlaska na otvoreno mora istupanjem Albanije iz tog projekta bude kompenziran uvlačenjem Crne Gore u njega. Jasno je da Spajić nije neko tko bi mogao Vučiću reći ne. Taj ne bio bi daleko važniji od reakcije na Vučićeve predizborne ispade, ali izostanak te reakcije govori o tome kakvi su stvarni Spajićevi kapaciteti”, objašnjava Đenero.

Povodom vjerovatnog imenovanja Andrije Mandiža i njegovoj dostupnosti osjetljivih podataka NATO-A, Đenero kaže, da je to daleko manja opanosost nego što je bilo preuzimanje Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore od strane Dejana Vukšića 2021.

“Kad su tada klasificirani podaci NATO saveza iscurili u parlamentarni odbor u kojem sjede sigurnosno rizične osobe bez NATO certifikata, kad je ovaj „prostodušno” objavio imena najvažnijih ANB-ovih operativaca od povjerenja prijateljskih službi, ali i kad je objavio imena operativaca tih službi s kjima je ANB komunicirao, tada je napravljena golema šteta sistemu sigurnosti unutar NATO. Danas Crnu Goru u NATO ne tretiraju kao članicu u pravom smislu riječi, i s njom se više ne dijele osjetljive informacije, pogotovo nakon smjenjivanja dr. Save Kentere, koji je pokušao vratiti euroatlantski identitet crnogorskom sustavu nacionalne sigurnosti”,onjašanjva Đenero.

Međutim,prema njegovim riječima, kao ruski operativac Mandić može biti zastrašujuće opasan za Crnu Goru.

“Dovoljno je sjetiti se što je na mjestu osobe koja predsjeda parlamentom radio njegov stranački drug Strahinja Bulatović, konfident ruskog SVR-a nakon smjenjivanja Alekse Bečića s mjesta predsjednika Skupštine, kaže on i dodaje da nije bilo operativaca ANB-a koji su radili svoj posao, jer ih ljudi od Vukšićeva povjerenja nisu stigli protjerati i da nije bilo profesionalnosti cnrogorskih medija, prije svega centralnog dnevnog lista, Pobjeda, ko zna koliko bi dugo Bulajić držao parlament u talačkoj poziciji.

“Sve to njegov kolega Mandić danas može raditi s mnogo mnogo više snage i bez straha od preuzimanja naputaka koji preko operativaca SVR-a iz Moskve stižu u Crnu Goru”, jasan je Đenero.

Đenero o mogućem trajanju nove 44. Vlade kaže da se mnogi zavaravaju da su formiranjem ove vlade ili Spajić ili Milatović postali ključni igrači.

To je, prema njegovim riječima, kao odnos između Tomislava Nikolića i Ivice Dačića (tadašnjih predsjednika i premjera Srbije) nakon izbora 2012.

“Stvarni gospodar je, naravno, bio onaj koji je vladao mehanizmom vladajuće stranke. Koalicijskim sporazumom kao vladajuća stranka nije definiran PES, nego ona stranka koja ima pravo na veto poziciju u Skupštini i četrdeset posto političkih mjesta u javnoj upravi, u diplomaciji, u javnim i državnim poduzećima. Novi cnogorski Vučić nije niti Milatović, niti Spajić, nego Andrija Mandić, sa svojim Sancho Panzom Milanom Kneževićem”, kaže Đenero.

Kako kaže, od onih koji su navodno dogovorili formiranje vlade, odnosno onih koji su prihvatili uslove diktirane da bi se „inovativno prevladalo euroatlantske crvene linije”, čuli smo da ova vlada ima ugrađeni čip koji odbrojava rok trajanja, i da će trajati najviše godinu dana, a da nakon toga prestaje razdoblje mimikrije.

“Iz primjera Srbije znamo što znače te administracije s kratkim rokom trajanja, a očito je da se u Crnoj Gori sada priprema provođenje inženjeringa kojim je Vučić uspostavio autoritarnu samodržačku vlast. Mehanizmi su: razaranje institucija države, razaranje demokratskih institucija i građanskog društva, razaranje demokratskih opozicijskih stranaka, korupcija i kupovanje aktera koji će glumiti pluralizam, a naranvo, prije svega razaranje medijskih sloboda i uništavanje profesionalnih slobodnih medija”, objašnjava Đenero.

“Bojim se da u Crnoj Gori sada slijedi razdoblje u kojem će najviše stradati oni koji su od 2020. u najvećoj mjeri osiguravali preživljavanje kakvih takvih demokratskih šansi Crne Gore – medijski profesionalci koji su se pokazali i sposobnima, i čestitima i hrabrima. Medijski reljef u Crnoj Gori već je kontaminiran, već je odigrao negativnu ulogu u cijelom onom razdoblju litijanja, triju kolona i razaranja crnogorskog suverenizma. Ipak, mediji poput Pobjede, Antene M, CDM-a, Analitike, pa naravno i portal za koji govorim, Standard, pokušali su održavati demokratski aspekt medijskog reljefa svoje države. Radila je to i Gradska televizija u Podgorici, koja je već na udaru političkih cenzora. Pred ljudima koji su bili najhrabriji od 2020. do danas, bojim se, danas su najteži dani, a hoće li sudbina Crne Gore dugoročno biti crna, ovisi o tome koliki će prostor slobode uspjeti očuvati ovi sjajni crnogorski mediji”, zaključuje Đenero i dodaje da je od vitalnog značenja da se sačuvaju institucije građanskog društva i da se očuvaj političke stranke, jer ako se to ne napravi, iz predizborne arene u Srbiji vidimo kako je malo šansi dekonstruirati autoritarni režim, čak i u situaciji kad su građani očevidno njime silno zasićeni.