Da se radi o običnoj politički tragikomičnoj predstavi, pokazuje i današnja izjava jednog od lidera DF-a i potpisnika te inicijative Milan Kneževića, koji je naveo da predsjednica Skupštine, na njihovu inicjiativu u slučaju nefunkcionalnosti Ustavnog suda, može smijeniti predsjednika države, i preuzeti sve njegove ingerencije.

Da je Knežević duboko zagazio u maštu, pokazuje da svoju izjavu temelji na tome,da je logično da Skupština u nepostojanju Ustavnog suda, može preuzeti sve ingerencije istog, i počne navoditi vodu na vodenicu stare parlamentarne većine, a sve u cilju kupovine vremena i odlaganja parlamentarnih izbora.

Logično zar ne? Teško da bi bilo koja država opstala da je logikom zamjenila zakone i Ustav.

Po Kneževiću, očigledno Ustavni sud i ne treba da postoji, jer kako kaže, i kad je funkcionisao u punom kapacitetu, odlučivanje je trajalo po deset godina.

A kako je sad hitno pokupiti koji politički poen, i sanirati štetu nastalu otezanjem pregovora oko formiranja nove većine u parlamentu, politički akteri ne prezaju ni od čega, pa tako ni od direktnog kršenja Ustava, donoseći ideje od kojih bi se i studentu prve godine Pravnog fakulteta dizala kosa na glavi.

Jasno je svima njima, da kada nema funkcionalnog Ustavnog suda, koji daje krajnji sud u slučaju prestanka mandata predsjednika države, ova inicijativa predstavlja mrtvo slovo na papiru.

Stara parlemantarna većina je imala svoju šansu, pardon, sedam takvih šansi, da vrlo jednostavno se dogovori, i u zakonskom roku dođu kod predsjednika države sa sve potpisima sa predlogom novog mandatara.

Taj isti predsjednik ih je uredno pozvao na konsultacije oko mandatara, što su svi redom odbijali, počev od Demokratskog fronta, preko Demokrata, URE i SNP-a.

E sad, oni koji su odbijali da sjede u istoj prostoriji sa Đukanovićem i to isticali kao znak svoje principijelnosti sada su se retroaktivno sjetili da nijesu bili na konsultacijama, iako je njihovim Sporazumom o formiranju vlade od 02. septembra, i činjenicom da je glavni organizator okupljanja bio Andrija Mandić, DF-u, kako najbrojnijem političkom subjektu u toj novoj većini dodijeljena uloga „portparola“ svih 41 poslanika.

Imajući u vidu hronologiju događaja, i pismo koje je DF uputio predsjedniku Đukanoviću u kome je najavio podršku kandidatu za mandatara, uz potpise potrebnog broja od 41. poslanika, ovaj politički savez je tu ulogu rado prihvatio. Marko Milačić je u danima koji su prethodili 19. septembru, roku u kojem su morali da daju potpise, skoro svakodnevno imao obraćanje novinarima. U njima ni jednom nije iznio primjedbe da nije pozvan na konsultacije, već je apelujući na URU da im da potpise svojih poslanika, 15. septembra novinarima rekao kako se nada da će dan kasnije sa tim potpisima svi otići na konsultacije kod predsjednika države?!

Nakon što su potpisi izostali, Milačić se naknadnom pameću sjetio da nije pozvan na konsultacije, na koje, vodeći se principom da ne želi sa Đukanovićem da sjedi u istoj prostoriji, ne bi ni otišao, sem sa 41. potpisom, kojih nije bilo.

Kakvo je zapravo pravno tumačenje „konsultacija“ predsjednika države i šta one podrazumijevaju, protumačio je za Standard, jedan od crnogorskih pravnih autoriteta.

“Dugogodišnja praksa je da se pozivi partijama ili koalicijama i/ili političkim subjektima, upućuju u skladu sa strukturom parlamenta i načinom djelovanja navedenih subjekata u njemu. Time se ostavlja i mogućnost da složeni politički subjekti u pregovorima učestvuju kroz svoj koalicioni i sličan politički okvir ili pojedinačno. Nikada to nije bila prepreka da se politički subjekti potpuno nezavisno odrede, stanu iza zajedničkog stava ili afirmišu svoju posebnost viđenja u izboru mandatara”, kaže sagovornik Standarda.

On naglašava da su se i prilikom ranijih konsultacija pozivale koalicije čiji su subjekti političke partije, te tom prilikom nije bilo prigovora. I tada su se jasno određivali kako prilikom učešća ili neučešća u konsultacijama, kako u javnom, tako i u i/ili administrativnom diskursu.

“Ovoj tezi ide u prilog i činjenica da je i u prethodnom periodu praksa prepoznavala poziv širim subjektima čiji su sastavni dio političke partije i da ih to nije ometalo da neposredno uzmu ili ne uzmu učešće u procesu konsultacija”, tvrdi naš sagovornik i dodaje da je postupak u potpunosti bio transparentan, jer su politički subjekti u bilo kom trenutku mogli ukazati na neophodnost razgovora i različitost u odnosu na koalicione partnere koji su poziv na konsultacije odbili.

Dakle, ono što se političkim partijama učinilo kao dobar kapital u budućnosti, a to je rezultiralo odbijanjem konsultacija sa predsjednikom države, na kraju im se obilo o glavu. Zato se ova inicijativa, ovakva kakva je u ovo trenutku, mnogima čini kao pokušaj saniranja štete kod njihovih birača, koji ih čekaju već za mjesec dana na biralištima.

A kolika je šteta, to znaju oni koji od parlamentarnih izbora bježe glavom bez obzira.