On je govorio o ključnim izazovima i neophodnim koracima za unapređenje sporta u glavnom gradu, kao i o važnosti podrške mladima u njihovom razvoju.
Mugoša je podijelio svoje iskustvo kao bivši sportista, prisjećajući se i teških uslova u kojima se 90-tih godina prošlog vijeka bavio tenisom, ali i svega onog dobrog i važnog što mu je sport u vrijednosnom smislu donio.„Ne radi se ovdje o meni, već o talentima koje moramo prepoznati i njegovati. Smatram da škole imaju izuzetno ulogu u prepoznavanju sportskih talenata. Kada se prepozna talenat, klubovi i savezi treba da preuzmu brigu o tom djetetu”, naveo je Mugoša.
Naglasio je i važnost časova fizičkog vaspitanja u školama.
Mugoša je otvorio pitanje školskih takmičenja i kampova, prisjećajući se nekadašnjih teniskih kampova u crnogorskim gradovima, kao primjera okupljanja mladih talenata.
Kandidat za gradonačelnika Boris Mugoša je kazao da se ulaganja u sport često pogrešno shvataju.
“Ne ulažemo u sport samo zbog osvajanja medalja, nije to suština. Ulažemo u fizičko i mentalno zdravlje mladih ljudi.”
Pojasnio je kako je ključno da se djeca od malih nogu uče da cole klubove iz svog grada:
“Učim svoju djecu da vole podgoričke klubove jer mislim da svi prvo treba da volimo klubove iz našeg grada. Ne moraju oni biti najbolji, ali su naši. Time razvijamo i jačamo ljubav prema svome gradu”, kazao je Mugoša.
Mugoša je ukazao i na potrebu još većeg prisustva na raznim policama u knjižarama, prodavnicama i sl. proizvoda sa simbolima lokalnih klubova.
Nestranački kandidat na listi Evropskog saveza, direktor prodaje i marketinga u košarkaškom klubu “Budućnost”, i menadžer Euroleague One Team projecta za socijalno ugrožene kategorije Vuk Pejović istakao je da je privilegija navijati za svoj lokalni klub.
“Lako je navijati za velike klubove, ali privilegija je navijati za svoje, za Budućnost. Danas je djeci mnogo lakše navijati za Budućnost nego prije 20-30 godina. Vidim više plavo-bijelih majica i šalova nego što je bilo ranije”, kazao je Pejović.
Pejović je takođe istakao izazove tržišta.
“Proizvodi sa simbolima drugih klubova pokrivaju cijelo područje bivše Jugoslavije i nije jednostavnio njima biti konkurentan. Naš asortiman je ograničen, ali klub kontinuirano radi na poboljšanju. Budućnost je klub koji bez problema može napuniti dvoranu svojim navijačima, što je rijetkost u regionu”, naveo je Pejović.
On je istakao da grad drustvo i drzava u cijelosti moraju da vode brigu o uspješnim sportistima u neprofitabilnim sportovima i da im obezbijede posao u struci kako im bavljenje sportom ne bi ugrozavalo egzistenciju.
Zaključio je da Podgorica ima veliki potencijal u sportskom smislu.
“Imamo tu koncentraciju svijesti i ljubavi prema lokalnom, ali uvijek više vrednujemo ono što je tuđe. No, sa sve većim brojem djece koja dolaze na utakmice Budućnosti, sigurno idemo u dobrom pravcu. Djeca se vezuju za pobjednike, i ako Budućnost bude imala dobre rezultate, imat ćemo i veći broj navijača”, smatra Pejović.
Jedan od učesnika panela, Ivan Banović, trener mlađih kategorija i osnivač Rukometnog kluba Zabjelo, koji ove godine igra po prvi put u svojoj istoriji Prvu crnogorsku ligu, poznat po radu sa mladim igračima, se osvrnuo na značaj malih sportova u kojima imamo značajne rezultate i istakao potrebu za sistemskom podrškom kako bi se očuvali uspjesi koje ostvaruju. Banović je takođe istakao loše stanje u pogledu sportske infrastrukture i školskog sporta u Podgorici.
“U poslednjih nekoliko decenija, u Podgorici je izgrađeno svega par škole. Mnoge škole nemaju sale uopšte, a djeca od prvog do četvrtog razreda gotovo da nemaju fizičko vaspitanje. U vremenu kada su djeca sve manje aktivna, fizičko vaspitanje je važnije nego ikada”, naglasio je Banović.
Banović je istakao da nedostatak osnovne infrastrukture negativno utiče na sportski razvoj djece te ukazao na potrebu za organizovanjem školskih sportskih takmičenja koja bi pomogla u prepoznavanju talenata.
“Školska takmičenja su ključna za pronalaženje talenata. Ona bi trebala biti organizovana najkasnije do četvrtog razreda, i sve škole bi trebale učestvovati u svim sportovima, kako bi se svoj djeci dala šansa da se oprobaju u različitim disciplinama i otkriju svoje talente”, smatra Banović.
Kao potencijalno rješenje, Banović je predložio osnivanje rukometne akademije u Podgorici.
“Ovo je idealan grad za takav projekat. Iz svih dijelova grada djeca mogu lako doći do rukometne škole, koja bi mogla biti osnova za dalje selekcije u klubovima. Na ovaj način bismo ispravno valorizovali rukometnu bazu u Podgorici”, kazao je Banović.
Nestranačka kandidatkinja na listi Evropskog saveza Nikolina Perunović, golmanka fudbalske reprezentacije Crne Gore istakla je da se situacija sa ženskim fudbalom poboljšava, ali da i dalje postoje izazovi.
“Tek je počelo da se više čuje o ženskom fudbalu, što je ohrabrujuće. Kada sam ja počela da treniram, bilo je manje klubova i igračica. Sada vidim napredak, ali, nažalost, i dalje ima djevojčica koje žele da treniraju, ali ih roditelji osporavaju”, navela je Perunović.
Napomenula je i da bi voljela da nema toliko predrasuda prema fudbalu kao sportu za žene.
“Ljudi imaju pogrešno mišljenje o tome, misle da će im dijete izgledati drugačije zbog toga što se bavi fudbalom, a to nema nikakve veze. To je njihov izbor, kao što je i moj bio da treniram fudbal, i to je nešto što svi treba da poštuju”, zaključila je Perunović.
Jedan od panelista, Andrej Đeljošević, osnivač kik-boks kluba “Budućnost”, čiji takmičari osvajaju medalje na najprestižnijim međunarodnim takmičenjima, osvrnuo se na brojne izazove sa kojima se suočava ovaj sport u Crnoj Gori.
On je kazao da se uspjesi takmičara ne vrednuju na adekvatan način, da sportski klubovi nemaju dovoljne finansije, te da je ono što pokreće sportiste ljubav prema sportu.
Đeljošević je kazao je neophodno snalaženje da bi klub funkcionisao, ali da i pored loših uslova crnogorski sportisti ostvaruju veoma zapažene rezultate u kik-boksu.
„Što se tiče kik-boksa definitivno oni peoblemi sa kojima dugo godina kuburimo su infrastruktura i naravno finansije, bez toga je nemoguće adekvatno funkcionisati”, rekao je Đeljošević.
Prema njegovim riječima, ono što nije imao kao takmičar tokom deset godina ga je naučilo onome što kao trener treba da zna o potrebama takmičara.
Preporučeno
„Kada se govori o infrastrukturi, multifunkcionalna sala za borilačke sportove je i te kako potrebna, a kada govorimo o finansijama, makar kada su u pitanju borilački sportovi, one nisu na potrebnom nivou, nismo na nivou finansija čak ni u poređenju sa regionom. Takmičari u regionu nakon ostvarenih određenih rezultata imaju veće benefite i mnogo su raterećeniji”, rekao je Đeljošević.
Video