Saopštenje koje je juče poslala pres služna predsjednika Skupštine Crne Gore više bi priličilo nekom zvaničniku iz Srbije nego iz naše države jer je Mandić, kako se može i pročitati iz saopštenje, skoro cjelokupan sastanak sa Wolfgangom Sobotkom posvetio priči o Srbiji, i odnosu drugih država prema njoj.

Čitave dvije rečenice su bile ”dovoljne” da Mandić Sobotki kaže o EU integracijama Crne Gore kako bi onda ostatak sastanka na miru mogao da se posveti podršci za Srbiju.

Mandić je zaključio da je po našoj procjeni atmosfera u EU, ali i samoj Crnoj Gori kada je u pitanju proces proširenja nikada bolja, te apostrofirao da:

„Članstvo Crne Gore ne može ništa da poremeti kada je u pitanju EU, već samo da bude dobar putokaz za ostale zemlje Zapadnog Balkana.“ rekao je Mandić i to je bilo to što se tiče Crne Gore i EU integracija.

Neki čitalac ne znajući koju funkciju trenutno pokriva Andrija Mandić mogao da pomisli da je on zapravo predsjednik Parlamenta Srbije, a ne Crne Gore.

Tirade Mandića o ugroženosti Srbije i nepravdi koju je između ostalih Crna Gpra nanijela čine dvije trećine zvaničnog saopštenja povodom sastanka Mandića i Sobotke.

Mandić je ponovio stav koji je saopštio i ostalim učesnicima Konferencije sa kojima se sreo – da se lično zalaže za prekidanje jedne negativne prakse koja postoji od vremena osamostaljivanja CG – tj. Da su sve prethodne Vlade na međunarodnim adresama uvijek glasale protiv Srbije, sa kojom mi imamo istorijske i bratske odnose i najveću ekonomsku saradnju, a da to gotovo nikad nije bilo na korist građana i države Crne Gore. Dodao je da upravo zbog raskidanja sa ovakvom negativnom praksom i podržavaju ovu Vladu, prilikom čijeg je formiranja definisano da neće raditi na štetu drugog, već isključivo u interesu građana i zemlje.

Na koju je to štetu do sad bilo zna samo Mandić jer je Crna Gora glasala uvijek u skladu sa svojim vanjskopolitičkim prioritetima, a n epo diktatu Aleksandra Vučića, što je očigledna želja predsjednika Parlamenta.

Čitajući neko bi pomislio da je Crna Gora u rangu sa SAD ili Kinom po veličini pa na svaki nalin ugnjetava svog susjeda.

No, nije slučajan trenutak kad Mandić radi ovo što radi. Upravo dok je on sa Sobotkom lamentirao na odnosima sa Srbijom u Ujedinjenim nacijama vodila se žustra rasprava između Vjose Osmani i Aleksandra Vučića ali i drugih predstavnika država, koja je pokazala jedno potpuno drugo lice Aleksandra Vučića, svjesnog da oko njega više nema novinara koji mu dozvoljavaju da satima priča bez prekidanja.

Kako je i sam rekao da je za Srbiju situacija teška ali da će oni naravno pobijediti, Mandić je sa ove strane Atlantika našao da u kapacitet predsjednika Parlamenta CG Sobotki prenese podršku Srbiji i na taj način koliko toliko ublaži Vučićeve muke u Njujorku.

Ipak postavlja se pitanja i to ne po prvi, nego po ko zna koji put. Dokle će Vlada CG da ćuti na diplomatske avanture Mandića u kojima on praktično zastupa interese Srbije, a ne Crne Gore. Dok smo do sad dobijali pravdanja kako je u Beogradu i Srbiji Mandić vrlo često bez kravate, a to znači da u tom trenutku on nije predsjednik Skupštine, več samo Andrija Mandić, biće zanimljivo objašnjenje sad kad je u Španiji sa sve kravatom i zaista kao predstavnik Crne Gore na jednom tako važnom sastanku.

Činjenice su da predsjednik Skupštine ne može iznositi lične i partijske stavove u zvaničnim posjetama, u kojima predstavlja državu Crnu Goru. Ovom izjavom predsjednik Skupštine je barem u četiri tačke prekršio ”Sporazum” koalicionih partnera na vlasti u Crnoj Gori, dok radi šta hoće, a Vlada Crne Gore i Ministarstvo vanjskih poslova se po ko zna koji put na to prave mrtvi i puštaju ga da kreira vanjsku politiku Crne Gore.