“Prastari jezik mora, koji su i prije Borhesa i Stanića odgonetali mnogi, zatalasao je crnogorsku likovnu scenu trajno, postavši sa Vojom Stanićem epohalno stanje crnogorske umjetnosti, njena najtvrđa identitetska riječ. Sve složeno i teško u slojevima crnogorske istorije, eteričnim i prohodnim je učinio ovaj slikar svakodnevice beskraja. Vojo Stanić, pojednostavitelj Tajne”, navela je Vuković Kuč.
Dok su, kako kaže, drugi slikari i umjetnici zamućivali puteve ka Vječnosti, ne bi li joj usložili mističnost, Stanić ih je osvjetljivao i predočavao, svjestan njene perspektive.“On nam je djelom odao da se istinom dolazi do Istine. Zato tako prirodno djeluje njegova zavjetna slika u Gospi od Škrpjela, naručena od Tršćana, sva od svjetlosti, prodorna u svojoj multikonfesionalnoj misiji”, rekla je Vuković Kuč.
Kako dodaje u saopštenju, Vojo Stanić je izdanak Crne Gore, ali uprkos njegovom stoljetnom životu, Crna Gora ni kroz sve svoje emancipatorske procese nije uspjela da zaliči na svoga najvećeg slikara i buditelja, čovjeka koji je i partizanskim aktivizmom u Drugom svjetskom ratu i građanskom pobunom u doba disolucije SFRJ, pokazao što je mjera buduće nezavisne Crne Gore, za koju se borio i kojoj je dao intelektualni i umjetnički pečat.
Preporučeno
“Dokaz Matvejevićevih riječi da na Mediteranu duh stari sporije od tijela, Vojo Stanić nikad nije odustao od pobune i kritike, koje su ga učinile stalnim budilnikom crnogorske društvene savjesti.
“More nije more, već samo jedan talas”, pisao je veliki pjesnik Jovan Hristić. A Dušan Matić “večnost je taj talas što nesmiren vrvi pred tvojim/smrtnim nogama”. I Vojo Stanić koji je odlučio da živi do kraja, jer niko nije bio lud da živi koliko on. I ove Stanićeve riječi, kao intrigantan odnos prema smrti, njegovo su djelo koje ćemo pamtiti i čuvati kao dragocjenost”, zaključila je Vuković Kuč.
Video