Danas gotovo 90 odsto zaposlenih radi skraćeno ili ima pravo da skrati svoju radnu nedjelju, navodi se u tekstu na Gardijanu koji potpisuje Maria Hjalmisdotir, islandska aktivistkinja i nastavnica u srednjoj školi.

Kako se dodaje, o tome da slijede primjer Islanda razmišljaju i druge zemlje.

Njemačka, Portugal, Španija i Ujedinjeno Kraljevstvo su pokrenuli ili će pokrenuti pilot-projekte.

Belgija je prije godinu dana postala prva zemlja članica EU koja je donijela zakon o četvorodnevnoj radnoj nedjelji za sve koji to žele.

Međutim, za razliku od islandskog modela, svi koji se u Belgiji prijave da rade četiri dana nedjeljno moraju da zbiju isti ukupni broj radnih sati u manje dana. Možda je to razlog što se manje od jedan odsto ljudi priklonilo ovom modelu.

Povezani članci

ekonomija

Đuranović: Ograničavanje marži i uvođenje radne nedjelje bilo bi pogubno

ekonomija

Keković: Priča oko radne nedjelje prebačena na politički teren; Mulešković: Vlada bi morala dati mišljenje o radnoj nedjelji, počinje sezona

drustvo

Vlada planira vraćanje radne nedjelje, i to tokom pet mjeseci godišnje

Kada je o Islandu riječ, ranije je bilo uobičajenije da žene na Islandu rade pola radnog vremena da bi mogle da usklade porodicu s radnim obavezama.

Od 2019. je, navodi se u tekstu, napravljen veliki korak ka većoj ravnopravnosti između žena i muškaraca jer je kraćom radnom nedjeljom takođe omogućeno da ljudi (većinom žene), koje rade 36 sati kao pola radnog vremena imaju posao s punim radnim vremenom, radeći isti broj sati.

A poslovi s punim radnim vremenom donose veću zaradu i bolje uslove rada za isto broj radnih sati kao ranije.

Ova promjena je i mnogim muškarcima, koji su prenatrpani poslom, donijela fleksibilnost i više vremena da učestvuju u svakodnevnim životima svoje djece.

Priča o četvorodnevnoj radnoj nedjelji je generalno pokrenuta tokom pandemije kovida 19, pri čemu su i radnici i poslodavci razmatrali važnost fleksibilnosti na radnom mjestu i beneficije.

Zaposleni bi radili četiri dana nedjeljno sa istom platom i beneficijama, ali sa istim obimom posla.

Kako piše Juronjuz, kompanije koje bi skratile radnu nedjelju bi poslovale uz manje sastanaka i s više nezavisnog rada.

Zagovornici ove ideje kao argument navode da bi radnici bili zadovoljniji, a samim tim bi i porasla njihova produktivnost.

Zemlja u kojoj je radna nedjelja među najkraćim u Evropi jeste Njemačka. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, prosječna radna nedjelja traje 34,2 sata.

Njemački sindikati su zahtijevali dodatno skraćenje, a razlog za iniciranje promjene je, kako se navodi, manjak radne snage.

U februaru prošle godine je 45 kompanija u Njemačkoj započelo eksperiment s četvorodnevnom radnom nedjeljom koji je trajao šest mjeseci.

Rezultati ankete Forsa pokazuju da 71 odsto zaposlenih u Njemačkoj bi voljelo da ima opciju da radi četiri dana nedjeljno. Nešto više od tri četvrtine ispitanika je reklo da podržava Vladu da istraži potencijalno uvođenje četvorodnevne radne nedjelje. Za ovu opciju je i dva od tri poslodavca.

Solidna većina (75 odsto) smatra da je skraćena radna nedjelja za jedan dan poželjna za zaposlene, a 59 odsto ocjenjuje da je to ostvarljivo i za poslodavce.