Kao dokaz toj tvrdnji Jovanović podsjeća da nekadašnji policijski funkcioner Lazović, mjesec prije hapšenja, a nakon medijskih natpisa protiv njega, poslao pismo specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću u kojem ih obavještava da se ,,stavlja na raspolaganje,za sva moguća pitanja“ i da je javno ostavio i broj privatnog telefona i adresu na kojoj se nalazi.
“Opasnost od bjekstva mora da bude stvarna, na nju mora da ukazuje nešto konkretno. To ne smije da bude apstraktno; ovo ne govorim ja, ovo govori zakon. Zoran Lazović je, nekih mjesec dana prije nego što je uhapšen, pisao – kako glavnom specijalnom tužiocu, tako i vrhovnom državnom tužiocu – preko advokata NikoleMartinovića i obavijestio je oba tužioca da mu je rečeno da mu se sprema filmsko hapšenje, da će biti lišen slobode, da mu je već rečeno da će ići u pritvor u Spuž… Međutim, desilo se što se desilo:hapšenje i dvostruko produženje pitvora, između ostalogi zbog – opasnosti od bjekstva. I sve to u situaciji kada čovjek sam kaže: ,,ja sam vam tu, ovo je broj mog telefona, možete me kontaktirati kad god zaželite! Jasno je da ne postoji stvrana opasnost od bjekstva i otvara se pitanje političke pozadine takvih odluka”, ističe advokat Jovanović, koji je, skupa sa advokatom Zoranom Piperovićem, Lazovićev pravni zastupnik.Advokat Jovanović takođe naglašava da je Zoran Lazović u tom vremenu bio na relaciji Bijelo Polje-Podgorica, da nije izlazio iz Crne Gore i da nije produženju, već ukidanju pritvora. Isto se, ističe Jovanović, može primijeniti i na situaciju sa pritvorom Milivoja Katnića.
“Pritvor mora biti izueztno određen, pritvor ne smije biti kazna, određuje se samo kada postoji opasnost od opstrukcije postupka! U slučaju Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, imate dva čovjeka koja su na raspolaganju cijelom državnom aparatu Crnoj Gore. Poznajući Zorana Lazovića odgovorno tvrdim da bi zadnja stvar koju bi on u svom životu uradio bila ta da on od svoje porodice ode! Osnovano zaključujem da isto važi i za gospodina Katnića, kojeg lično ne poznajem”, napominje advokat.
Jovanović upozorava na vrlo čudnu brzinu kojom su sudovi postupali na osnovu tužilačkih prijedloga o produženju pritvora.
“Što je meni interesantno kod tog produženja pritvora? Produženje pritovra predloži nadležno tužilaštvo i sud bi trebalo u određenom vremenskom roku da razmotio i odluči. No, u slučaju Lazovića i Katnića, sud je za manje od 24 sata pregledao stotine i stotine stranica materijala, pa su – ne samo uspjeli da pročitaju – nego su istovremeno uspjeli da izvijećaju, da donesu odluku, da tu odluku predstave u pismenoj formi i ekspeduju u sudsku pisarnicu?! Nažalost, suviše često se dešavaju situacije da sudska vijeća samo ponavljaju prethodne odluke bez ulaženja u suštinu onoga što tužilaštvo predlaže”, zaključuje Jovanović.
Na pitanje autora emisije, novinara Darka Šukovića, da li sve to ukazuje da u Crnoj Gori postoje politički pritvorenici, advokat Jovanović je ostao neodređen, ali jasan da postoje slučajevi kada je pritvor – neosnovano produžužuje.
To onda može da uputi neke o postojanju i, kasnije, produženje pritvora. Rijetki su tužioci koji, kako to zakon omogućava, izjave žalbu u korist okrivljenog. Ne vjerujem da imate pet tužilaca koji su to u svojoj tužiličkoj karijeriposegnuli za tom mjerom koju im zakon omogućava.
Preporučeno
“Postoje pritvorenici, lica koja se nalaze u pritvoru bez zakonskog osnova. To mogu da Vam kažem”, zaključio je Jovanović.