Iako je Glavni grad ovih dana glavna meta političara što sa lokalnog što sa državnog nivoa, valja se prisjetiti obećanja datih prije tri godine koja se ne odnose samo na Podgoricu već i na druge gradove i Crnu Goru u cjelini.
Tako je Milojko Spajić kao ministar finansija po povratku posjete Japanu obećao milijardu iz Azije i te države.“Vraćamo se iz veoma važne posjete Japanu, gdje smo razgovarali sa premijerom i njegovim kabinetom, ali i sa predstavnicima velikih japanskih korporacija. Dolazimo sa sjajnim vijestima: očekujemo milijardu eura investicija iz Japana i Azije u narednom periodu. Odmah po povratku iz Japana, počeli smo da radimo na konkretnim projektima iz oblasti infrastrukture, energetike, obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede i ribarstva. Hvala Japanu, državi za koju me vezuju sjajne uspomene i prijatelji, ali još je bolje biti kod kuće”, poručio je Spajić u video poruci.
Za razliku od njega još šire ruke bio je aktuelni predsjednik Parlamenta Andrija Mandić koji je juna prošle godine najavio čak pet milijardi eura iz Kine.
On je na predizbornom skupu u Bijelom Polju u susret prošlim parlamentarnim izborima naglasio da su tokom posjete Kini imali razgovore sa ozbiljnim kineskim kompanijama koje su spremne da ulože 5 milijardi eura u velike infrastrukturne projekte i finansiraju ih svojim sredstvima koja će vraćati iz profita od tih investicija.
To znači, kako je kazao, da se država Crna Gora neće dodatno zaduživati i da ti projekti obuhvataju završetak auto-puta, nove elektrane, rekonstrukciju željezničke pruge, modernizaciju Luke Bar.
Šta se desilo sa ovih šest milijardi znaju samo Spajić i Mandić, jer država od njih nije vidjela ni cent, pa smo zbog nedostatka novca i rupe u budžetu krajem prošle godine ipak morali da se zadužimo 109 mliona kod domaćih banaka.
No, političari u Crnoj Gori odavno više ne mjere težinu svojih obećanja, pa ih dijele građanima kao djeci lizalice, vjerujući da ih niko više neće podsjetiti na izgovoreno.
Zato i ovih dana pred izbore u Glavnom gradu nastavljaju da ”bombarduju” lijepim vijestima kako će, ukoliko oni budu izabran, u Podgorici se živjeti u najmanju ruku bolje nego u Dubaiju ili Abu Dabiju.
Pa tako obećanja nosilaca ukupno 13 izbornih lista, koja se uglavnom preklapaju, odnose se na povećanje broja gradskih autobusa i češće linije, hiljade novih parking mjesta, izgradnja istočne tribine gradskog stadiona, pošumljavanje grada i njegovo efikasnije čišćenje.
Dio učesnika obećava izgradnju šetališta uz rijeke i sajamskog prostora.
Neki najavljuju i besplatan gradski prevoz i vrtić, drugi besplatnu užinu za sve podgoričke osnovce, a treći subvencije za produženi boravak djece u osnovnim školama ili privatnim vrtićima.
Pojedini učesnici izbora, poput Demokrata i URA, ne pominju obećanja iz ranijih kampanja, koje su uključivale i uvođenje tramvaja i izgradnju zoološkog vrta.
Podgorica će kako je vide političari, biti uređeni evropski grad u kom mladi Podgoričani ne sanjaju, kao sada, da pobjegnu glavom bez obzira. Kako najavljuju neće biti partijskog zapošljavanja i cijeniće njihove diplome, čak će biti kreditirani i sa po 20 hiljada eura, da pokrenu start up biznise. Srednjoškolci će moći da provode vrijeme u rekonstruisanoj Robnoj kući u centru Podgorice, koja će postati omladinski klub i u kojoj će moći ”da ostvare sve svoje potencijale”. I naravno besplatno stiču digitalne vještine.
Obećanja idu i u tu krajnost da se mladima obećava mnogo zabavniji noćni život.
Sve u svemu Podgorica će, slušajući najave, postati megalopolis kakav nam projektuju političari.
Preporučeno
Samo da ne bude kao sa milijardama iz Kine i Japana , pa obećani grad ostane samo pusti san, zarobljen u gomili smeća.