Do 1800. godine naše ere ljubičasta boja je bila toliko rijetka i skupa da je koštala više od zlata, i vjekovima je ta boja uvijek bila povezana sa bogatstvom i moći, a nosili su je samo određeni slojevi ljudi, uključujući i kraljicu Elizabetu. Ona je zabranila nošenje te boje svima osim svojoj kraljevskoj porodici.

Razlog posebnosti ljubičaste boje je taj što je bila veoma rijetka, a boja koja se koristila za njeno dobijanje bila je veoma skupa, jer je ta boja dolazila od trgovaca iz grada Tira (južni Liban) iz doba Feničana.

Oni su tu boju dobijali iz malih morskih puževa, koji ne postoje nigdje drugo na svijetu, a njeno dobijanje je bilo veoma složeno i zahtjevalo je mnogo truda, toliko da im je bilo potrebno više od 10.000 školjki da bi izvukli samo jedan gram boje, i naravno, tu boju su mogli da priušte samo vladari, pa je ljubičasta boja bila povezana sa vladarskim klasama Egipta, Rima i Persije…

Boja je bila toliko skupa čak i za neke vladare da rimski car Aurelije nije dozvoljavao svojoj ženi da kupuje purpurne haljine jer je boja koštala tri puta više od svoje težine u zlatu, i naravno, nijedna zemlja nije mogla da izdrži takve troškove za upotrebu ljubičaste boje na svojoj zastavi.

Ljubičasta boja je postala dostupna široj javnosti tek 1856. godine, kada je 18-godišnji hemičar Vilijam Henri Perkin, pokušavajući da napravi lek za malariju, slučajno proizveo ljubičasti spoj i primetio da njime može da boji tkanine u ljubičastu boju. On je uzeo patent na to otkriće i počeo da ga proizvodi u velikim količinama, te se zbog tog slučajnog otkrića veoma obogatio!

Povezani članci

politika

DPS pripremio krivičnu prijavu protiv Mandića: Isticao tuđu zastavu iako je znao da je to krivično djelo

svijet

Osmani o zastavi „Velike Albanije“ u Sjevernoj Makedoniji: Posljedica nesporazuma

Od tada je ljubičasta boja postala dostupna svim ljudima i njen značaj je izbledio. Što se tiče zastava zemalja, većina njih se od tada nije mijenjala.