Đenero navodi da je nesporna činjenica da se parlamentarna arena u Crnoj Gori dramatično promijenila u izrazito kratkom vremenu, od predsjedničkih izbora, premda je od njihovog drugog kruga prošlo tek koji dan više od dva mjeseca.

“Prva promjena koja je uočljiva izrazito je nizak odaziv na izbore, bitno niži nego i na predsjedničkim ili na parlamentarnim izborima 2020. ili 2016. godine”,kaže Đenero.

Prema njegovim riječima, čini se da je biračko tijelo u Crnoj Gori u kratko vrijeme dramatično rezigniralo, a toj rezignaciji vjerojatno je bitno doprinijelo izbijanje neugodne afere vezane uz korejskog prevaranta s kriptovalutama, koji se krio u Crnoj Gori, a povezan je s Milojkom Spajićam (prema njegovu priznanju samog Spajića, koji ne krije da ga poznaje i da je sarađivao s njim, iako negira ilegalno finansiranje svoje stranke), vođom opcije koja je relativni pobjednik izbora.

Ipak,kako kaže Đenero izbijanje te afere vjerojatno je naštetilo Spajiću i Pokretu Evropa sad, jer spekulisalo da bi oni mogli osvojiti i preko 30 % glasova, a na izborima su im građani dali samo oko 25,5 %.

“Iako su mnogi analitičari procjenjivali da Demokratska partija socijalista, koja je preko noći ostala bez vođstva svoga osnivača Mila Đukanovića, vodi pogrešnu kampanju, fokusiranu na svoj „koalicijski potencijal”, ta stranka zaista po prvi puta nije najveća pojedinačna stranka, ali je očuvala relevantan zastupnički klub, i to izgleda sa samo jednim mandatom manje od PES-a”, kaže Đenero.

“Budući da je u finalu kampanje došlo do žestokog sukoba PES i URA Dritana Abazovića, a da su Spajić i Abazović praktički jedan drugog slali u zatvor (Abazović Spajića zbog afere kriptovaluta, Spajić Abazovića zbog zloupotrebe premijerske pozicije i prekoračenja ovlasti pri sazivanju Vijeća nacionalne sigurnosti) malo je vjerojatno da je nakon izbora moguć Spajićev kabinet u kojem bi Abazović imao relevantnu ulogu.”, tvrdi Đenero.

Svojih 15 % glasova odnijele su velikosrpske opcije, ali, kako kaže Đenero, oni su parije u političkoj areni, i najviše čemu oni mogu poslužiti je da budu podrška manjinskoj vladi, što teško može zadovoljiti njihove ambicije.

Ocjena Đenera je da su bošnjačka, albanska i hrvatska manjina ostvarile dobre izborne rezultate, a ako je suditi po prvim izjavama i oni ostaju vjerni konstitucionalnom patriotizmu u Crnoj Gori.

“Dakle, ne čini se da će bez vrlo snažnih garancija srljati u koaliciju sa Spajićem i PES-om, što znači da će Spajić imati itekako težak posao osigurati parlamentarnu većinu”, kaže on i dodaje da bi najgori scenario za crnogorski suverenizam bio da manjinske strnake, bilo sam DPS, požure u koaliciju u kojoj bi bili manjinski partneri.

To bi, prema njegovim riječima ,kompromitivalo prije svega DPS, koji je i u kampanji gubio zbog toga što je ostavljao utisak da mu je važnije učestvovanjee u vlasti od principa.

“Uz ozbiljan opozicijski stav DPS može iskoristiti činjenicu da je njegov kadrovski bazen najdublji, da okuplja najviše ljudi koji razumiju šta je država, i da može imati potencijal okupljanja proevropskih i suverenističkih eksperata, koji mogu dodatno pojačati serioznost njihova opozicijskog stava”. kaže Đenero.

No, tvrdi on, najvažniji rezultat ovih parlamentarnih izbora je da je Crna Gora ostala pluralistička, da blok otvorenih protivnika suverenizma, europeizma i euroatlantizma nije dobro prošao ida je sveden na marginalnu ulogu.

“Oni za koje se očekivalo da će biti koalicijski partneri u postizborno razdoblje ulaze otvoreno posvađani, na rubu političkog rata, a DPS pokazuje da je ipak očuvao biračko tijelo i da uz malo pameti može očuvati i svoje političke vrijednosti”, objašnjava Đenero i dodaje da je Spajić izborni pobjednik, ali njegova je izborna pobjeda svojevrsna čaša žući.

Kako kaže Đenero, Spajiću neće biti lako formirati većinu, a još će mu biti teže održavati tu većinu.

“Suverenistička Crna Gora nije potučena, nije bez šansi za oporavak i jačanje, pod uslovom da suverenističke opcije pokažu pamet i principijelnost”, zaključuje Đenero.